Pavlina Grgurević: Pogodi tko sam

S neba se spuštah,

svijetom uokolo lutah,

preko rijeka, brda i dolina jahah

i nakon sedam dana i noći zastah.

 

Do zidina grada Legena stigoh

i diva Regoča vidjeh

U istraživanje svijeta diva nagovorih

da vidi stvari čarobnih.

U dvorani gdje bijaše puno blaga stadoh

i zanimljiv štapić od bjelokosti nađoh.

Uzeh štapić koji svod držaše

te se zidine dvorane sve redom porušiše

 

Regoč odmah da mene nema, ne primijeti,

stoga dalje putem krene.

Prazna košarica na uhu mu se ljuljala

što ga na mene podsjeti.

 

Potom se Regoč meni uputio

te me od tužne sudbine spasio.

 

Do kraja puta između dva kotara i sela dođosmo,

prema selu punom djece i graje pođosmo.

 

Djeci u zanimljivoj igri se pridružih

te usput čuh prema Regoču upućenih riječi čudnih.

 

Čuh da seljani zlu namjeru kovaše

te se djeca sa mnom razgovoru priključiše.

U tom trenutku ono o čemu razgovarasmo dogodi se

i sva djeca sa mnom u pomoć seljanima pođoše

Regoč u pomoć priskoči

i rupu punom snagom zatvori.

 

Do proslave seljana dođe

a djeca da sama ostaše,

to shvatiše

Kada na prozoru starca i staricu djeca ugledaše

od veselja se prenuše i njima u zagrljaj krenuše

S djecom u selu ostati odlučih

te ih sijati zemlju i mnogim drugim stvarima poučih

 

Od početka ove kratke priče pođosmo

i do kraja pustolovine dođosmo.

Sada je na vama red da moje ime pogodite,

a ako vam zatreba pomoć, slobodno me pozovite.

Pavlina Grgurević

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić