Mevludin Nesimi: Tko sam

Starac i more

 

A joj što je ovo, gdje se ja to nalazim?

Bio sam na čamcu s nekim dječakom

pa mi je rekao da štap u more nabacim.

 

Zmahnuo sam štapom,

čekam i glavom klimam.

 Čekao sam s nadom,

ali ništa ulovio nisam.

 

Tijekom putovanja s dječakom prema kući bio sam gladan

pa sam u sebi govorio da ću kući pojesti čokolino.

Upitao sam dječaka:”Kako se zoveš?”.

Odgovorio je:”Manolino!”.

 

Sljedeći dan šetao sam gradom

 pa sam ga pitao kako je.

Rekao je:”Starče pođi za mnom!”

To je bilo čudno jer sam ga samo htio pitati kako li je.

 

Dječaka Manolina ja sam pratio,

ali ništa nisam shvatio.

Šetali smo rivom,

zatim je rekao da me želi častiti pivom.

 

Manolino i ja smo razgovarali,

pitao me:”Možeš li doći po mene kada ustaneš?”

Dječak i ja smo se dogovarali,

“Doći ću po tebe jedino ako mi na pitanje odgovoriti pristaneš“

 

Dječak je pristao odgovoriti,

pa sam ga upitao:”Gdje se nalazimo?”

Rekao je:”Ne, nemoj mi to govoriti,

pa kako ne znaš da se nalazimo u Havani?”

 

“Kako li sam ovdje dospio?”

Manolino je pogledao moje lice, pa je pitao:

“Jeste li dobro samo sam vam lijepo odgovoriti htio.”

Rekao sam mu da je sve u redu:”Samo sam se nešto zapitao.”

 

Kada smo se rastali,

otišao sam u ribolov.

Nadao sam se da ću nešto uloviti, pa da vidim kako je to kad se netko hvali,

ali nisam ulovio ništa pa sam za danas bio gotov.

 

Otišao sam kući i naspavao se lijepo,

obukao se i išao po dječaka u ranu zoru.

Vrijeme je bilo prelijepo,

zatim sam budio Manolina kako bi hvatali ribe u moru.

 

Otišli smo zajedno do čamca našeg,

odvezali špagu polakše.

Sjeli smo u čamac i krenuli na put,

krenuli smo u lov prije nego što če sunce svanut’.

 

Dječak i ja mirno smo gledali u mamac,

mislio sam da nećemo uloviti ništa kao inače.

Ali zaljuljao se čamac,

mislio sam da je velika riba, no to je bila srdela koja iz mora iskače.

 

I prlo je tako puno dana bez Manolina,

Sâm sam išao u ribolov i nisam ulovio ništa, pa mi se kod srca stvorila toplina.

Ali sljedeći neuspjeli ulov nije mogla vjerovati okolina,

tada je iskočila velika morska psina!

 

Ulovio sam sabljarku, veliku ribu,

nisam ju mogao raniti kako bih ju ulovio.

Mučio sam se s sabljarkom cijelo vrijeme,

dok se nije veći problem dogodio.

 

Morski psi nanjušili su riblju krv crvenu,

odgrizli su više od pola sabljarke.

Psi nisu, ali su mogli od čamca odgristi dasku drvenu.

Shvatio sam da je kasno kad sam ugledao na satu kazaljke.

 

Nadao sam se da ću napokon veliku ribu uloviti,

no to se nije moglo dogoditi,

jer su morske psine sve odgrizli,

tako su zli!

 

Jednom sam mozak probio nožem,

a ostale sam otjerao palicom.

Kada kući dođem,

obrisat ću svu krv sa sebe maramicom.

 

Došao sam u luku i zavezao čamac,

Narod iz grada gledao je u lubanju ribe

krvario mi je obilno palac,

umoran sam se uputio do svoje kolibe.

 

Ja znam,

da ribe nisam ulovio ni gram.

Ali još uvijek sebe ne poznam,

znate li možda tko sam?

 

Mevludin Nesimi

OŠ Šijana Pula

Mentor: Vladimir Papić

Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori