Jorja Kogej: Starac i more
Bijaše jednom jedan starac Santiago
koji ribu osamdeset i četiri dana lovi,
no ni jedna mu u susret stigla nije
pa njegov čamac uzalud plovi
Prvih četrdeset dana, jedan dječak radoznalo
ga prati, no kako starac ribu ulovio nije,
roditelji će dječaka na drugi čamac dati
Dječak starca moli da mu koju srdelu ulovi,
te da mu posudi čamac,
zna gdje će za ribu naći mamac
Starcu je dječak večeru donio,
dok je spavao dekom ga je pokrio,
a starac mu je onda o bejzbolu govorio
Starac je umoran bio, pa ga je san okrijepio,
a kada se ustao tiho je probudio dječaka,
ponijeli su ribolovni pribor i otišli usred mraka
Santiago se otisnuo na pučinu mora,
daleko je odmaknuo kad je svanula zora
S ljubavlju je moru govorio la mar,
nadajući se da je još uvijek najbolji ribar
Promatrao je ptica fregatu
kako kruži na nebu,
opaža ribe poletuše i ptice koje idu u riblju berbu
O rub broda povraz trza jače,
ugledao je uhvaćenu tunu kako skače
Zelena šiba zadrhta naglo,
starac ne zna što bi to biti moglo
Nudi sabljarki srdele i tunu,
ukusne su, jedi, ovdje sam u čunu
Sada mu povraz lako klizi kroz prste,
osjeća veliku težinu ribe čvrste
Ribetina tegli čamac za sobom,
ne zna se koliko će biti posla s ribom ovom
Nada se da će se snaći prema svjetlima Havane,
ako sabljarka izroni prije nego što svane
Ponavljao je često da za dječaka u čamcu ima mjesto,
mislio je da bi mu dječak dobro došao,
zašto je u ribolov sam pošao
Stigao je novi dan,
teška riba i dalje vuče, ne izlazi na površinu van
U času riba naglo povuče,
i na dno čamca starca odvuče
Starčeva ruka je u krvi,
a druga u grču i boli,
da prikupi snage,
nedostaje mu soli,
dobro zna da i ribu boli
Povraz se počeo penjati,
a riba prema površini kretati.
Dugo je izranjala, u cijeloj dužini se pojavila
Razmišlja starac kako mu je ruka ozdravila,
noge ga služe i hrane ima,
a riba je gladna, ranjena i jadna
Starac umoran zaspe, sanjao je svoje snove,
kad ga probudi bol u ruci posjekotine nove
Starac čeka da riba kružiti krene,
izranja, često poteže,
a starcu sve teže
Riba se približila čamcu,
a starac je spremio harpun na pramcu,
svom snagom ga je zario u njen bok
i ovoj priči promijenio tok
Životu ribe došao je kraj,
više se ne muči,
a starcu preostaje da je zaveže
i odnese kući
Na ulovljenu ribu namamio se
morski pas mako,
nastradao je od starčevog harpuna
od kojeg nije “umako”
Pojeo je ribi rep,
starcu taj prizor nije bio lijep,
brinuo se starac,
da će i za druge pse riba biti mamac
Ostao je bez harpuna i noža,
od oružja mu je ostata samo kuka
i oslabljena ruka
Morskih pasa bilo je sve više, a
sabljarkinog mesa sve manje,
žalio je stara što je predaleko otišao u lov
i bio kriv za takvo stanje
Starac je u lučicu uplovio
i tek kada je jarbol skinuo,
je shvatio koliko se zapravo umorio
Od ribe je ostao samo kostur,
ribari su je uzicom izmjerili
i govorili kako takvu ribu nikad nisu vidjeli
(Inspirirano djelom: Starac i more)
Jorja Kogej
OŠ Šijana, Pula
Mentor: Vladimir Papić
