Katja Rupić: Sebični div

Bio jednom jedan sebični div,

oko svoga vrta bio je jako pažljiv.

Djeca su dolazila na igru u divov vrt

pun cvijeća, ptica i proljeća no on je bio škrt.

 

Div je sedam godina izbivao,

djecu više nije gnjavio,

ona se u vrtu stalno igraju

kartaju, trče, skaču i pričaju.

 

Kada se div u svoj dvorac vratio,

vrlo brzo je shvatio

da njegov vrt nije bio pust,

već je bio djece gust.

 

Zbog toga div je alat uzeo.

Dok je radio klečao je i puzao.

Stavio je naočale za bolji vid

da bi sagradio veliki zid.

 

Zid je odnio prostor za igru

djeca se igraju gdje god stignu.

„Gdje je nestalo proljeće“, pita se div

„Jesam li ja možda kriv?“

 

Nakon mnogo dana začuje se glas.

„Jesu li to glazbenici došli u spas“,

ipak je to bila konopljarka ptica

Koja leti iznad dječjih lica.

 

Kroz mali prolaz djeca ulaze u vrt,

penju se na grane poznat im je put.

 

Jednom dječaku teško je bilo

pa mu je div pomogao milo.

Div shvaća kako je sebičan bio,

pa vidi maloga dječaka kako se ranio.

 

Dječak upita diva želi li doći u njegov vrt po imenu raj.

Div pristaje znajući da je tu njegov kraj.

Prema priči Oscara Wildea

Katja Rupić

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić