Neka bude što deblja jer je plod našeg podneblja

Danko Spasojević: Tajni zadatak

Ležao sam u krevetu u svom bunkeru i čekao pravi trenutak da izađem van. Najednom, čujem kucanje na vratima, uzmem pušku i krenem prema njima.

Otvorio sam ih i ispred njih se nalazio robot s intergalaktičkim šiljkom umjesto ruke. Počeli smo se boriti, malo prije nego što sam ga ubio, ubo me  njegovim šiljkom u rame. Brzo sam si omotao ruku da ne iskrvarim do smrti. Znao sam da je taj robot uspio javiti ostalim robotima i da će ovo mjesto vrlo uskoro biti pretrpano njima. Vratio sam se u bunker uzeo torbu, dvije puške i krenuo. Njihovo sjedište, otkud su kontrolirani se nalazilo na Sibiru u tajnoj vladinoj bazi. Znao sam da su svi ljudi umrli i da do Sibira trebam stići sam.

Došao sam do zračne luke, prišuljao se do jednog aviona i poletio sam. Letjeti sam naučio dok sam radio za vladu jer sam radio na tajnom zadatku. Taj tajni zadatak je bio da umjetnu inteligenciju pretvorim u čovjeka, da joj dam fizički oblik. Bilo je uspješno, ali moj robot je najednom podivljao i počeo ubijati vladine agente, ja sam uspio pobjeći. Dok sam razmišljao o svemu tome, došao sam do Sibira.

Sletio sam i odmah krenuo prema toj bazi jer znam točno gdje je. Hodao sam oko dvanaest sati, počeo je padati mrak, ali najednom sam je ugledao. Uzeo sam pušku u ruke, stavio prigušivač i ušao unutra. Baza se nalazila duboko u zemlji. Kada sam došao dolje, dočekala su me dva robota. Mojom puškom sam ih upucao i krenuo dalje. Došao sam do velike prostorije u kojoj sam radio. U sredini sobe ugledao sam dvadesetak robota koji su bili na koljenima i klanjali su se svojem vladaru. Dok me niti jedan robot nije primijetio,uzeo sam bombu i bacio prema njima. Umrli su svi osim vladara. Krenuo je prema meni i htio me ubiti. Uzeo sam svoju pušku i počeo pucati na njega. Moj metci ga nisu ozlijedili i došao je jako blizu da sam se morao početi boriti šakama. Uspio sam ga udariti nekoliko puta ,ugledao sam gumb na njegovim leđima da ga mogu isključiti. Nakon još nekoliko udaraca uspio sam pritisnuti dugme i ugasio sam ga.

Dok sam probavio što se sve dogodilo, shvatio sam da je zadnji robot, onaj kojeg sam ja napravio prije nekoliko godina, od same umjetne inteligencije. Ovo je bio moj stari laboratorij u kojem sam napravio ovog ovdje robota. Podignuo sam vlastitog isključenog robota, postavio na stol i doradio nekoliko stvari. Uključio sam ga i radio je normalno. Zajedno s njim sam iz tog laboratorija uzeo nekoliko važnih izuma i krenuo prema zračnoj luci da odemo iz Sibira. Stavili smo sve naše stvari i izume u avion. Ušli smo unutra i krenuli prema Karibima sa svojim robotom gdje ćemo on i ja živjeti do kraja života.

Danko Spasojević

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori