Eva Šafarić: Mrvica imenom Mama

Kad siromašan čovjek jede kruh, znamo da ne pojede samo kruh. Gladnom čovjeku su i najsitnije mrvice važne. Tako je i sa svijetom. Zamislimo da je cijela obitelj na okupu, ali jedan član fali. To više neće biti čitava obitelj jer nedostaje ta jedna mrvica.

Osoba postane mrvica čim se rodi. Vjerovali ili ne, mrvice su najbitniji sastav svakog kruha i zato se trebaju naviše cijeniti. Postoje mrvice koje ljudi niti ne vide golim okom, a znamo da postoje i da su moćne. I svaka mrvica ima drugu svoju mrvicu bez koje ne može. Bez koje se svijet ne bi okretao. To može biti roditelj, član obitelji, prijatelj, djelatnik javne ustanove, književnik, pjesnik, pa sve do najmanjeg marljivog mrava.

Ovo će zvučati izuzetno čudno, pogotovo jer imam četrnaest godina, ali meni je moja bitna mrvica moja mama bez koje se dan-danas ne bi snalazila u ovom teškom, ali opet interesantnom svijetu. Samo razmislite, kako bi sada živjeli da niste imali mamu od početka. Naravno, nemoguće je. Jer se svaka osoba oslanja na mamu od rođenja. Mama, osoba koja ti uvijek daje najtoplije zagrljaje, osoba koja te hrani i doji, osoba koja ti je podrška u svakom koraku života, osoba koja bi žrtvovala sve da ti živiš najbolju verziju sebe. Osoba koja te voli bezuvjetno… Neki ljudi izgube mamu prije ili kasnije pa ne razumiju o čemu govorim, ali kao što sam prije rekla, svatko ima svoju mrvicu, tako da se ne trebate brinuti. No, vratimo se mi na tu jednu mrvicu zvanu „Mama“. Ne mogu se sjetiti koliko puta sam plakala, a da moje mame nije bilo pored mene. Tješila me i govorila mi mudre izreke koje su moj orijentir za cijeli život. Zahvalna sam, jer time što je tu i što me odgaja, ona u meni gradi štit koji me čuva od grozota ovoga svijeta. Štit koji će doći u funkciju kada odrastem, kada ću se morati osamostaliti. Znam da ću biti u redu, jer je sagrađen njezinim riječima i postupcima. Ja to zovem „Štit pameti“, dakle štit koji te uči kako koristiti naučeno i stečeno znanje kako bi se lakše snalazio. Osoba ima sve po dvoje. Dva oka, dva uha, dvije ruke, dvije noge, ali ima samo jednu pamet i samo jedno srce. To znači da ih je potrebno zaštititi. Ili da si pronađeš glavu koja će umjesto tebe misliti ili srce koje će umjesto tebe voljeti. Još jedan razlog zašto postoji mama. Ona gradi dva štita koji će te naučiti kako koristiti svoju glavu i svoje srce u svoju korist. Drugi štit, „Štit ljubavi“, gradi se pomoću stečenog kontakta između tebe i tvoje mrvice. Zagrljaji, puse za laku noć, zajedno provođenje slobodnog vremena, zajedno plakati, smijati, opustiti se i međusobno voljeti i poštivati. To je najbitniji štit jer te on uči kako voljeti SEBE, ali i prijatelje, cure i dečke. To te uči kako steći zajednički odnos sa željenom osobom koju tvoje srce odabere. I da, vjerovali ili ne, kod mene je sve to zaslužna moja mama. Zato mi uvijek govori: „Nemoj imati dečke, premlada si.“ Ili „Nemoj se vezati uz svaku osobu u koju se zaljubiš, to je nepotrebno.“ I bila je u pravu. Moja mama je uvijek oko toga u pravu. Kada se posvađam s prijateljicom, uvijek mi veli da je to dio života i da se društvo mijenja. Bila je u pravu. Kada sam se rasplakala radi dečka koji se doslovce zapisao u moje srce, rekla je da se svijet svejedno vrti, da auti svejedno kruže u rotoru i da je to samo način na koji je život izgrađen. Bila je u pravu. Kada sam počela razmišljati o sebi u jako ranoj dobi života, volim li dečke ili…..možda cure…. Ona je opet mudro rekla da je kod svakog tinejdžera ili djeteta koje ulazi u pubertet, to propitivanje normalno. Naravno, rekla mi je da je nabolje počekati do odrasle dobi kako bih se lakše mogla s time nositi. Bila je u pravu. A kad sam se posvađala s tatom jer smo mi osobe drugačijeg tipa razmišljanja, rekla mi je da će sve biti u redu, da si uzmem njegove riječi i savjete kao materijal za izradu mog štita. I opet, bila je u pravu. Mislim da više primjera nije potrebno. Samo mi je drago da sam je u tim trenutcima slušala jer sad trenutno bi bila u ogromnoj krizi. Možda jednog dana stvarno upoznam neku damu ili mladića zbog kojih će svaki dan biti pun cvijeća, ali i suza… Možda ću jednog dana stvarno slušati očeve riječi koje će mi isto tako dobro služiti, da ih slijedim ili da znam što treba u životu izbjegavati. Sve to jednog dana dođe na svoje. Možda ću jednog dana napisati svoje knjige i pjesme, a da ne moram mamu moliti da mi ih kupi. Što god da učinim, već sad mogu zahvaliti svojoj mami koja će, sa sigurnošću učiniti sve da ja budem sretna, u nadi da bude i na mene ponosna.

Nadam se da sada razumijete zašto su mrvice tako važne. Možda si… ne, nego sigurno si i ti, dragi čitatelju, nekakva ili nečija mrvica. Jer svaka mrvica ovu priču razumije i shvaća. U mom slučaju je to moja mama bez koje svijet ne bi imao smisla. I nadam se da ste shvatili zašto je to tako bitna tema jer bez mrvica, kruha ne bi bilo. Tako, bez moje odlučne mame, zasigurno ne bi bilo mene niti odnosa koji imamo danas. Odnos, koji će se i nadalje graditi. Odnos, prepun suza i smijeha. Odnos, za koji se nadam da svatko od vas poznaje i ima. Odnos koji će uvijek biti temelj svega što jeste i što ste postigli i sve što vas još čeka. I najčešće, za to ćete biti zaslužni vi, ali najviše će vam u tome pomoći ta mala  mrvica. Moja posebna mrvica. Moja jedinstvena, odlična, lijepa, pametna, stroga, poučna, mudra, lukava, strpljiva, ponekad djetinjasta, nasmijana, vedra, pa i tužna i razočarana, negativna, pozitivna, energična, vedra, znatiželjna, kreativna mrvica zvana „Mama“.

Eva Šafarić, 8. razred

OŠ Ivanovec

Mentorica: Tanja Radiković