Jan Červeni: Ciljevi
Moje ime je Šišarko. Idem u peti razred osnovne škole Šijana u Puli. U slobodno vrijeme igram se sam sa sobom jer nemam prijatelja. Možda imam tri prijatelja, ali nitko me drugi ne prihvaća. Svi me uvijek pitaju s podsmijehom: “Ej, s kim se ti družiš…?” Oni znaju da sam usamljen i da nemam puno prijatelja jer me ne prihvaćaju. Na hodniku me često vrijeđaju i govore: “Vidi ga, Šišarko, nemoj se s njim družiti jer je glup i jadan.” Možda ima pet učenika u cijeloj školi koji me ne zadirkuju, ali niti oni se ne žele družiti sa mnom.
Odličan sam učenik, ali kad ti svi govore: “Ne želim se igrati s tobom”, to baš nema smisla. Najviše se uvrijedim kad mi učenici govore: “Ha, ha, ha, ti si treći u e-dnevniku, a trebao bi biti zadnji jer si ružan i glup.” To što kažu da sam ružan možda i je istina, ali im uvijek odbrusim: “Mene pusti, drži se svojeg posla.”
Od malih nogu imam veliki crni madež na licu. Mnogi ljudi ne vole sebe zbog nekih fizičkih nedostataka, ali ja volim sebe. Išao sam na mnoge operacije kako bi mi uklonili taj madež. Ja jesam vjernik, ali ipak više vjerujem u znanost nego u Boga. Imam jako puno knjiga, a najveći uzor mi je Nikola Tesla. Taj čovjek je genij! Izumio je mnoge stvari koje su danas neophodne. Kada sam tužan ili uvrijeđen, uvijek se “obratim” svojim knjigama. One me smiruju i daju mi snagu.
Želja mi je jednog dana otići na Oxfordsko sveučilište. Znam da do tog cilja mogu doći samo ako učim i budem redovit u školi. O tome razmišljam još od djetinjstva. Često sanjam da me neće primiti na sveučilište zbog madeža, ali mi svi govore kako to nije istina.
Imam tri cilja: završiti osnovnu i srednju školu s prosjekom 5.0, upisati Oxfordsko sveučilište i postati uspješan čovjek u životu. Svi me uvijek pitaju: “Kome želiš najviše zahvaliti za to što si odličan i uzoran učenik?” Uvijek im isto odgovorim: “Želim zahvaliti svojim roditeljima. Oni me uvijek podržavaju u svemu.”
Želim hodati ulicama i čuti kako ljudi govore: “Vidi onog čovjeka, on je promijenio svijet.” Želim imati disciplinu i svaki dan biti redovit u svemu što radim. Uvijek kažem kako to nije samo moj uspjeh, nego uspjeh mojih roditelja.
Napokon, šesti razred. Nadam se da me učenici više neće zadirkivati. Obratio sam se psihologinji i rekao kako mi ne smeta to što me zadirkuju, nego to što nemam prijatelja. Rekla je da će jednog dana doći i razgovarati s učenicima, ali sam je zamolio da to ne učini jer bi svi mogli biti još ljući na mene.
Danas sam odlučio pomoći svima na ispitu! Nakon sata svi su me upitali: “Kojim povodom si nam odlučio pomoći?” Rekao sam im kako samo želim da se sprijatelje sa mnom. Nisam ja kriv što imam veliki madež na licu, a dobar sam dečko. Malo su razmislili i shvatili me. Zbog toga sam bio jako sretan. Znao sam da će to sve promijeniti! Ostvario sam jedan od svojih snova. Sad mi preostaju još Oxford i madež…
6 GODINA POSLIJE…
O, kako je lijepo! Napokon sam ostvario svoj najveći san. Sad hodam na Oxfordsko sveučilište bez madeža na svom licu. Sjećam se kako sam cijelo djetinjstvo proveo razmišljajući o tome. Trud se isplatio, a ja sam ostvario svoje ciljeve.
Jan Červeni
OŠ Šijana, Pula
Mentor: Vladimir Papić
