Katarina Pavličević: Moj heroj svakodnevnice

Moj skriveni heroj iz svakodnevnice je moja majka. Ona nije samo majka već i moja najbolja prijateljica, moj oslonac i moja najveća podrška. Ona je osoba kojoj mogu reći sve ono što me muči kao i ono što me usrećuje.

Moja majka nikada nije i neće biti samo majka, ona je osoba koja me naučila kako biti iskrena, pristojna i poštena. Zbog nje sam postala jaka i snažna osoba koja nikome ne dozvoljava da ju povrijedi. Majčina mladost i djetinjstvo nisu bili baš lijepi. Dok je bila u svojim tinejdžerskim godinama, počeo je rat, ona zbog toga nije bila baš sretna. Znala je da  dolazi taj dan kada njen brat odlazi u borbu za našu Domovinu. Kada se moj ujak, odnosno njen brat, otišao boriti za našu Domovinu, svakoga bi se dana molila za njega i njegov povratak, kao i cijela obitelj. Zamišljala je kako će ga dočekati s puno iznenađenja kada se sve to završi, ali nije mogla ni zamisliti da se on nikada iz te borbe neće vratiti. Za njegov 23. rođendan očekivali su ga svi sretni nadajući se da će se vratiti živ i zdrav. Nažalost, nije se vratio. Toga dana, obitelj je dobila strašnu vijest da je ujak poginuo. To je vijest koja ih je sve rastužila i u srce pogodila. Nisu mogli vjerovati što su čuli, nadali su se da to nije istina, ali nažalost je bila. Moja je majka izgubila brata za kojega bi sve dala. Poslije tog užasnoga dana, njihov život više nikada nije bio kao prije.

Zbog tužne priče iz mladosti svoje majke shvatila sam kako trebam biti jaka i uvijek spremna na sve. Naučila me da uvijek svojoj braći i svojim najmilijima budem najveća podrška jer nikad ne znamo kada će nas netko nama drag napustiti i otići na drugi svijet. Zahvalna sam dragome Bogu što mi je baš ona majka.

Katarina Pavličević, 2.razred

Ekonomska škola Požega