Luka Zmaić: Nevidljivi temelji

Dok koraci učenika blijede u noći,
a zidovi šute bez znanja i moći,
netko u tišini, bez svjetla pozornice,
uvijek radi bez granice.
Čistačica s krpom u ruci bez glasa
čisti tragove dana, briše lica časa.
U njezinoj gesti ponavlja se svijet,
tiho i strpljivo, red po red.
Domar, s ključevima što šušte poput vjetra,
otvara alat kao brod jedra.
Njegov pogled zna gdje zid diše
i kako se tišina najbolje piše.
Bez znanstvenih zvanja, bez retorike fine,
oni su čuvari temeljne discipline.
Jer znanje bez reda, bez prostora čistog,
ostaje samo koncept, nijem i mističan,
ponekad i divan, ponekad rizičan.
Zato kad kreneš pisati zadnju stranicu znanja,
sjeti se ruke bez priznanja.

Luka Zmaić, 1. G
Tehnička škola Slavonski Brod
Mentorica: Nataša Pocrnić