Mihaela Novak Bareković: Moji roditelji – moji heroji
S prvim zrakama sunca, moj bi otac ustajao, oblačio radno odijelo i sa žarom u očima kretao u nove poslovne pothvate. Hrabrim korakom bio je spreman na sve što je dan nosio. Za nas. Ni kiša, ni sunce, ni snijeg nisu mu mogli stati na put. Njegova upornost i marljivost duboko su utjecali na moj pogled na svijet. Kroz život naučio me pravim vrijednostima te disciplini koja će me jednoga dana, nadam se, dovesti do uspjeha. Svaka njegova životna lekcija omogućila mi je razviti se u samostalnu osobu, spretnu učiniti što god poželim. Iako čvrsta karaktera, moj je otac i veliki emotivac koji je uvijek spreman svakome pomoći. Njegov naoko oštar izgled skriva veliko srce koje kuca za mene.
Povučena i vrijedna žena, moja majka, svako bi jutro ustajala s ocem, skuhala im kavu koju su, s puno ljubavi, ispijali u svojoj jutarnjoj rutini. Tako malenom i naizgled bezazlenom gestom meni je pokazala što znači ljubav. Svakim atomom svoga bića, cijeli svoj život, borila se za mene. Zadnji komad kruha da ima, znam, meni bi ga dala. U najtežim trenutcima moga odrastanja bila je uz mene. Kad god mi je teško, majčine su ruke moje sigurno mjesto. Njezina predanost meni, svome poslu i pretvaranju kuće u dom, najveće su kvalitete koje mi je prenijela.
Kroz život ćemo uvijek imati svoje uzore, idole, osobe koje će nas nečemu naučiti, koje će nam pokazati neki put, ali osobno, moji su roditelji moji najveći heroji. Ono što jesam i ono što ću jednoga dana biti mogu zahvaliti upravo njima. Zbog njih sam najbolja verzija sebe. I jednoga dana kada ih i ne bude, u mome će srcu zauvijek živjeti moji heroji.
Mihaela Novak Bareković, 3. razred
Ekonomska škola Požega
