Paula Kršulj: Skriveni heroji svakodnevnice
Heroji nisu uvijek oni koji se bore na bojnim poljima, koji osvajaju medalje ili stoje pod reflektorima slave. Ponekad su to ljudi koji se svakodnevno bore s nevidljivim bitkama, koji ustaju nakon svakog pada i koji svojim postojanjem daju drugima snagu. Moj heroj, moj uzor, moja najveća inspiracija, to je moja majka.
Oduvijek sam je gledala kao simbol snage, topline i nesebične ljubavi. Odrasla je u skromnoj obitelji gdje je od malih nogu naučila da se ništa ne dobiva lako. Sve što je imala, stekla je vlastitim trudom. Nije se bojala posla, uvijek je bila vrijedna i požrtvovna i za svoju obitelj bi napravila sve. Bila je osoba na koju su se svi mogli osloniti, uvijek nasmijana, uvijek spremna pomoći, čak i onda kada je i sama imala probleme. No, život zna biti okrutan, a ponekad najsnažnije ljude stavi pred najteže izazove. Prije nekoliko godina moja je majka oboljela od ciste na glavi. U trenutku kada smo saznali za njezinu bolest, svijet nam se srušio. Strah, neizvjesnost, bol, sve se to odjednom pojavilo, ali ona je ostala nevjerojatno hrabra. Nije dopuštala da je vidimo slabu, čak ni onda kada su joj suze klizile niz lice u tišini noći. Prva operacija bila je teška, ali uspjela je. Svi smo vjerovali da je najgore prošlo, da je konačno iza sebe ostavila tu bolnu bitku. No, sudbina je imala drugačije planove. Bolest se vratila, cista se ponovno pojavila i majka je morala još jednom proći kroz istu agoniju. Druga operacija bila je još teža, ostavila je posljedice koje su nepovratno promijenile njezin život. Nakon svega, više ne može raditi. Ženi, koja je cijeli život bila aktivna, koja je uvijek nalazila snagu brinuti se o svima, sada je oduzeta mogućnost doprinijeti na način na koji je navikla. I to joj je najteže palo, ne to što je bolesna, ne to što se suočava s bolovima, već to što ne može više raditi i brinuti o obitelji kao nekada. Ipak, iako fizički slabija, ona je i dalje najjača osoba koju poznajem. I dalje se bori i dalje ne odustaje i dalje je ona ta koja nas sve drži na okupu. Svojim riječima nas bodri, svojom ljubavlju nam daje snagu. Unatoč svemu, ona se smiješi, hrabro nosi svoj križ i ne dopušta da bolest odredi tko je ona. Ona je moj uzor, ne zbog onoga što je prošla, već zbog načina na koji je sve podnijela. Pokazala mi je što znači biti jak, što znači ne odustati čak i kada ti život uzima sve što si imao. Pokazala mi je da snaga nije samo u tijelu, već u srcu i duši.
Nikada neću moći vratiti majci sve ono što je ona dala meni, ali mogu je voljeti, cijeniti i biti uz nju onako kako je ona bila uz mene cijelog mog života. Za mene, ona nije samo moja majka – ona je moj heroj, moj uzor i dokaz da su pravi heroji oni koji se bore tiho, u sjeni, s osmijehom na licu iako nose teret veći nego što itko može zamisliti.
Paula Kršulj, 2. d razred
Ekonomska škola Požega
