Samantha Karažija: Nevidljivi, ali neizostavni
Srijeda navečer. Iz garaže dovozimo kantu za smeće. Provjeravamo je li nam još nešto ostalo kako bismo ju dopunili.
To nam je rutina svaki tjedan. Četvrtkom ujutro dolazi smetlarski kamion kako bi nam ispraznio kantu. Taman sam se spremala za školu kada sam ih uočila kroz prozor. Na trenutak sam pomislila: „Tko bi ispraznio našu kantu da nema njih?“ Odbacila sam tu misao, obukla sam jaknu, stavila sam torbu i krenula u školu. Putem do autobusne stanice , ponovno sam se sjetila mogućnosti da živim u gradu bez njih. Mogu si zamisliti prenatrpane koševe za smeće, ptice i glodavce koji kopaju po smeću tražeći hranu. Mogu zamisliti vjetar koji sve to raznosi po cijelom gradu. Mogu čak udahnuti neugodan miris koji bi to smeće stvorilo. Sjetila sam se zelenog otoka u svom mjestu koji je stalno pun i, nažalost, jako puno tog smeća nalazi se okolo samih kontejnera. Ako bi izgledalo moje mjesto da je stalno tako? Da nam nikada nitko ne isprazni te kante i kontejnere? Kako bi izgledali veliki gradovi u takvoj situaciji? Bi li prekrasna turistička mjesta i dalje bila prekrasna? Sigurno ne bi. Jesmo li mi kao društvo svjesni njihove važnosti? Koliko ljudi zna da postoji Svjetski dan odvoza otpada? Uloga čistača ulica je nezamjenjiva u rješavanju odvoza otpada, očuvanju okoliša i održavanju javnog zdravlja. Unatoč napornome i često omalovažavanom radu, radnicima komunalnih tvrtki, rijetko se na primjeren način priznaju zasluge za sav posao koji obavljaju.
Nadam se da će se taj dan početi obilježavati i u mojoj zemlji te da ćemo i mi također doprinijeti odgovornim postupanjem s otpadom, odvojenim prikupljanjem i odlaganjem za to namijenjenim spremnicima.
Samantha Karažija, 5.c razred
OŠ Janka Leskovara Pregrada
Mentorica: Ivana Hrastović
