Sofija Pejović: Šuma i zima
Zovem se Drvo Drvčić. Imam 56 godina i živim u šumi malih korijena. Kažu da sam prilično zabavno drvo koje se ničega ne boji. Jedini problem koji imam u šumi je taj što mi uvijek otpadne moja predivna ‘kosa’ u vrijeme jeseni i zime.
Jednoga dana, moj zadnji list odlučio je napustiti me. Rekao je da više ne može živjeti na mojim granama jer mu je prehladno. Bio sam pomalo iznenađen i tužan. Pomislio sam: ‘Zar nisam više dovoljno dobar?’
Odjednom, osjetio sam buru. Malo sam se stresao jer mi je postalo jako hladno. Cijela se šuma boji Zime!
Zima je došla i rekla da želi uzeti dušu cijele šume. Prepao sam se. Ali tada je rekla da nema razloga za strah jer to radi kako bi pojačala moć svojeg čarobnog, velikog štapa, koji se u obitelji Zima prenosi već stoljećima, iz generacije u generaciju.
Dok je Zima bila zauzeta uzimanjem duša, odlučio sam skupiti svu svoju snagu i zapuhati u nju svojim plućima. Zima to nije očekivala! Moja energija bila je tako snažna da je odletjela! Dok je letjela, vratila je svim biljkama njihove duše.
Bio sam toliko sretan da sam gotovo iskočio iz zemlje! Sve su mi biljke zahvaljivale. Ovo je bio najuzbudljiviji događaj u mom biljnom životu.
Biljke su mi priredile zabavu jer nikada prije nisu vidjele hrabriju biljku. Jedna stara biljka mi je rekla: ‘Drvčiću, nikada se nijedna biljka u povijesti nije usudila suprotstaviti kraljici zime!’
Bio sam još sretniji kada sam to čuo jer sam znao da bi moji roditelji bili jako ponosni na mene.
Iz ovog sam događaja naučio da, kakav god da jesi, možeš ostvariti i napraviti sve što poželiš na ovoj planeti Zemlji.
Ovaj događaj promijenio je moj život. Od tog dana, svi su me tretirali drugačije. Mislili su da sam još zabavniji nego prije. Rekli su mi da su jako ponosni na mene.
Sofija Pejović
OŠ Šijana, Pula
Mentor: Vladimir Papić