Top generacija

Petra Mak: Mučnina

Kako je teško živjeti U neznanju, Između tjelesnog i duševnog, Dva ponora, Koji te neprestano vuku za sobom. Nema

Život-prevarantica i osvetnica, Neki kažu. Drugi pak-igra, slijepa i nevina. Ja kažem-život, to je more, A mi smo samo brodovi,

Umorna sam, prijatelju moj, Umorna od lutanja. Ceste moje, nekada mirisne i bistre, Sada pune su blata i priviđenja.

Život svoj da li u verse da stavim, ili da vičem iz petnih žila, Ostatke sebe na hladnoći palim, više

Teško je živjeti kao smetnja, ali Ovaj nespokoj izabrao si sam Oprosti, ja gledam dalje od svog prozora Svi ljudi