Teodora Stjepanović: Ništa bez njih
Zovem se Teodora i idem u 4. razred Osnovne škole Sirač. Svaki dan putujem autobusom u školu i iz škole kući. Zato ću pisati o mom vozaču autobusa, Ljubi.
Ništa bez njega. On uvijek pazi da dođem kući na vrijeme i neozlijeđena. Vozi svaki dan i često njegov posao nije lak. Svaki dan se viđamo, zanimljiv je i najvažnije nikada ni na koga u autobusu nije dignuo glas. Ako mu kažeš bilo kakvu tajnu, nikada ju neće nikome reći. Ako nešto zaboraviš u autobusu, to te tu i čeka. Njega nikada nećeš vidjeti ljutitog ili živčanog. Uvijek je nasmijan. Svakog dana ima novi vic. Kada tužna uđem u autobus, on me razveseli ili nasmije. On je uvijek tu da ti da savjet. Pored njega u autobusu ne možeš biti tužan. Često djeca zaborave koliko je on bitan za njih, ali svima jako znači. Svaki dan ih vozi u školu i od škole kući. Meni puno znači što me vozi i zahvalna sam mu na svakoj vožnji u ove četiri godine.
Svatko je važan bez obzira na posao koji radi. Neki ljudi se trude i pomažu nam, a mi to i ne primjećujemo. Nitko nije nevažan, svatko je na svoj način snažan.
Teodora Stjepanović, 4. razred
OŠ Sirač, Sirač
Mentorica: Manuela Varat