Mijo Burazerović: Zločesti ormar
Troje djece: Petar, Sara i Luka igrali su se skrivača. Sara je tražila. Petar i Luka skrivali su se u ormar. Kada su ušli u ormar, obojica su propala kroz zemlju. Njihove urlike čula je Sara. Kada je ušla u ormar, propala je u ogromnu osvijetljenu sobu.
Soba nije imala prozore, zidovi su bili crni, bila je osvijetljena reflektorima, a po podu je rasla trava. Tamo su bili Petar, Luka i još neki nepoznati ljudi. Očekivali biste da u toj sobi bude neki zlikovac poput vještice ili čarobnjaka. Ali pravi zlikovac u ovoj priči bio je ormar. Jadni ljudi ulazili su u njega želeći uzeti svoju robu za presvući se i onda bi samo pali u tu čudnu sobu. Zatim bi se ormar negdje magično teleportirao, na neko mjesto gdje ljudi često prolaze. Neki ljudi koji bi prolazili rekli bi: „Tko ostavlja tako nov i kvalitetan ormar pored ceste?! On ide sa mnom doma!“ I tako se proces ponavljao.
Uglavnom, troje djece koje je upalo upoznavalo se s ostalim ljudima. Ljudi su govorili kako su jednog dana pokušali oboriti jedan od crnih zidova sobe, ali su nakon prejake boli u šakama odustali. Također, zid se magično popravio kada su prestali udarati. Troje djece reklo je da će s njihovom pomoću uspjeti razbiti zid. Ipak, trinaestogodišnjaci nisu bili tako slabi i krenuli su ga udarati. Zid je nakon nekog vremena popustio i razbio se.
Izvan zida bilo je crno, nije bilo ničega. Baš kada su mislili da će unutra ostati zauvijek, ormar ih je nekako pljunuo van. Kada su se svi oporavili, uzeli su ormar, raskomadali ga i bacili u kamin.
Troje djece pozdravilo se sa strancima i stranci su otišli doma. Kada su se njihov otac i majka vratili, nisu povjerovali u njihovu priču. Zato su se naljutili i poslali ih u kaznu. Petar, Sara i Luka možda jesu bili u kazni, ali su spasili sebe i ostale ljude.
Mijo Burazerović
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić
