Tajna vrata
Jednoga toplog sunčanog jutra bio sam u školi. Najedanput sam iza ugla škole vidio vrata smeđe boje skrivena velikim grmom. Pomaknuo sam grane i lišće grma i ugledao niska vrata. Tako niska da bi svatko morao čučnuti da uđe u taj neki prostor. Pokušao sam ih otvoriti, ali bila su zaključana. Potražio sam ključ i vidio nešto srebreno kako viri iz zemlje. Uzeo sam to, bio je to ključ! Za tajna vrata! Otključao sam ih i ušao. A ono tamo svijet iz mašte. Sve što su djeca ikad zamišljala. Dobri zmajevi, vile, vještice, čarobnjaci pa čak i vukovi koji su izgledali kao psi… I vjerovali ili ne, svi su oni govorili neki svoj jezik. Samo je brza kornjača govorila jezik koji sam ja govorio. Pitao sam ju tko je sve ovo stvorio i napravio. A ona mi je odgovorila kraljica iz snova. Pitao sam gdje je mogu pronaći, a ona je iz svog oklopa izvukla jednu narukvicu. Rekla mi je kad stavim ovu narukvicu na ruku, stvorit ćeš se pred njezinim dvorcem. Stavio sam ju na ruku i kornjača je govorila istinu. Odmah sam se stvorio pred njenim dvorcem. Dvorac su čuvali zmajevi, a ispred dvorca rasle su gljive na stablu. Na nebu su bili šareni oblaci i padala je kiša sladoleda. Ušao sam u dvorac, što nije bilo lako jer sam morao neopaženo ući. Kad sam ušao, vidio sam da je njezin dvorac kao labirint. Pronašao sam kraljicu i pitao ju kako je uspjela stvoriti sve ovo kad to nije moguće u našem svijetu. Ona me samo odvela u jednu sobu. Putem sam ju pitao kako se može snaći u svom dvorcu. Ona je rekla da ima sustav koji ju navodi, a imaju i karte na zidu kao na mobitelima. Kad smo ušli u sobu u koju smo išli, vidio sam da je to neki čudni laboratorij jer su u njemu bočice bile korneti od kiše sladoleda, a sastojci su bili kiša, snijeg, led i zrake sunca. Onda mi je sve bilo jasno pa sam pozdravio sve u dvorcu, zahvalio kornjači i otrčao do vrata, no vani je već bila noć. Stoga sam otišao kući, ali mama me pitala gdje sam bio. A ja sam rekao da ću joj sve ispričati sutra. Zatim sam legao u krevet i zaspao.
Lovro Popić, 3.B
OŠ Petra Preradovića, Zagreb
Mentorica: Vanja Vukosavić
