Crveni portal
Jednoga jutra išla sam u školu. Kad sam stigla iza ugla škole vidjela sam da se nešto crveni. Mislila sam da je to moja prijateljica koja ima crvenu torbu. Odmah sam potrčala do nje. Umjesto prijateljice vidjela sam jedan veliki crveni portal. Toliko se crvenio da sam morala ući u njega. Kad sam ušla vidjela sam svoju školu, ali ona je bila druge boje. Bila sam znatiželjna pa sam otišla u školsko dvorište. Tamo su bile neke stolice. Kako sam bila jako umorna na jednu sam sjela. Nakon par sekundi stolica je poletjela zajedno sa mnom. Jako sam se uplašila. Zajedno sa stolicom sam doletjela do zgrade u kojoj živim. Na portafonu sam vidjela svoje prezime. Bila sam znatiželjna pa sam ušla u zgradu. U njoj su bile neke čudne stvari. Umjesto stepenica bile su dvije kocke. Stala sam na jednu kocku koja me teleportirala na drugu kocku. Ispred te druge kocke bio je moj stan. Ušla sam u njega. I stan je bio pun čudnih predmeta. U dnevnom boravku umjesto trosjeda vidjela sam neke velike olovke i sjela na njih. One su odmah počele pričati: „Pozdrav! Što želite gledati?“. Rekla sam im da želim gledati film Vlak u snijegu. Na ogromnom televizoru film je krenuo sam od sebe . Jako sam se iznenadila. Zatim sam otišla u svoju sobu i tamo su isto bili čudni predmeti: umjesto sata na ormariću stajo je veliki okrugli radio, a umjesto kreveta bila je velika pletena košara. Sve me to plašilo i morala sam pobjeći van. Hodala sam oko zgrade i ušla u dućan, bila sam gladna. I dućan je bio pun neobičnih stvari i ljudi su ih kupovali. Drveni bomboni, trule jabuke i kruške, pljesniva salama i sir, sve je bilo kao u noćnoj mori. Istrčala sam van a ispred mene se opet pojavio crveni portal. Ušla sam u njega iste sekunde i vratila se u sadašnjost. Škola je opet bila iste boje, zgrada je imala stepenice a u mojoj sobi stajao je moj krevet. Bila sam tako sretna!
Petra Pešut, 3.B
OŠ Petra Preradovića, Zagreb
Mentorica: Vanja Vukosavić
