Ivona Stojkovski: Prvi udarac
Zovem se Marko i idem u sedmi razred. Moja mama kaže da sam lijen i da se moram pokrenuti. U školi se najradije družim s prijateljima, a najbolji među njima je Leon. Leon trenira boks i svi ga vole. Mene često zove seljak jer pomažem mami u vrtu, i to jedva. Jednog dana me dozvao i pitao hoću li napokon doći na boks. Nisam to htio, ali nisam imao hrabrosti reći ne jer bi mislio da sam slab.
U školi smo dobivali rezultate ispita. Imam četiri sestre i sve su uvijek imale odlične ocjene, pa sam bio nervozan. Kad mi je učiteljica dala ispit i vidio sam ocjenu 4+, nasmijao sam se i u sebi klicao od sreće. Nakon škole stalno sam razmišljao o treningu. Danas je bio prvi boks, a ja sam najradije htio igrati igrice. Kad sam došao kući i rekao mami da sam dobio četvorku, bila je ponosna. Kad sam spomenuo boks, odmah se uzbudila i rekla da moram ići.
U dvorani je bilo puno boraca. Srce mi je lupalo jer sam mislio da će me prebiti. Leon me ugledao i rekao da se borim s njim. Nisam htio ispasti kukavica pa sam pristao. Počeo me udarati i osjetio sam bol u ruci. Pokušao sam uzvratiti, ali sam jako promašio. Bio sam iscrpljen, povrijeđen i ponižen.
Nakon tog treninga shvatio sam da ne želim više biti beskoristan. Počeo sam trenirati svaki dan, iako mi je bilo teško. Često sam bio umoran i sve me boljelo, ali nisam odustajao. Polako sam postajao jači i sigurniji u sebe.
Prošle su godine i postao sam jedan od najboljih u dvorani. Više nisam bio lijen. Naučio sam da se promjena ne događa odmah, ali se isplati kad ne odustaneš.
Ivona Stojkovski
OŠ Šijana, Pula
Mentor: Vladimir Papić
