Lara Blašković: Mali ljudi, veliki heroji svakodnevice
Mali ljudi su oni koje svakodnevno susrećemo, ali o njima jako malo razmišljamo. To su ljudi kao što su poštari, domari, vozači autobusa, blagajnice u trgovinama i mnogi drugi koji nam svojim radom olakšavaju život i brinu se da on teče normalno. Oni ne rade poslove koji im donose preveliku slavu ili bogatstvo, ali bez njih ljudi bi živjeli u kaosu. Njihov trud često ostaje neprimjećen, no kada bi oni samo jedan dan prestali raditi, svi bismo osjetili posljedice. U jednom običnom danu toliko nam malih ljudi pomogne, a da mi na to uopće ne obratimo potrebnu pažnju.
Naprimjer, svakog dana na ulici vidimo poštara koji raznosi naše pakete i račune neovisno je li vani kiša ili snijeg. Također, svaki dan u trgovini susrećemo iste djelatnice, koje strpljivo otkucavaju naš doručak, ručak ili večeru iako one svoju pauzu vjerojatno još nisu stigle napraviti i već su umorne od stajanja. Ulazimo u autobus i vozač se pobrine da sigurno dođemo do škole ili posla. Na prvi pogled, sve nam se to čini normalno, ali to je samo zato što netko drugi neprestano radi kako bi sve funkcioniralo. Čistačice su među onima koji rade najteže poslove, a za svoj trud rijetko dobiju ikakvo priznanje ili pohvalu. One se brinu za škole, bolnice i javne prostore i nastoje da uvijek budu čisti i uredni. Malo tko primjećuje rad čistačica, ali svi bi odmah primjetili kada bi se one prestale truditi. Da se jedan dan ne očisti škola, hodnici bi bili puni smeća, a učionice neuredne i pune prašine. Da se bolnice prestanu čistiti, pacijenti bi se još lakše razboljevali. Posao čistačica je jako važan, iako ga mnogi ljudi uzimaju zdravo za gotovo, misleći da bi svi mogli raditi taj posao.
Također jedan od podcijenjenih zanimanja je upravo poštar. Kada malo bolje razmislimo život bez poštara koji nam donosi račune i razne pakete bio bi puno teži. Poštar nije osoba koja samo “dođe i prođe”. Poštar je većini starijih ljudi jedina osoba s kojom tijekom dana razgovaraju, sretno nasmijano lice koje uvijek uz pošiljke donosi šalu i smijeh. Osim toga njihova točnost omogućava da sve pošiljke stignu na svoje odredište na vrijeme i u jednom komadu. To je posebno važno kada netko očekuje neke vrlo važne vijesti, račune, darove od najmilijih i slično. Domari su u svakoj školi ili zgradi najtiša potpora. Kad nešto ne radi ili je u kvaru svi znamo koga pozvati, ali dok je sve na mjestu i funkcionira kako treba, rijetko ih tko primjećuje. Domar je prvi koji dolazi kada nastane problem i posljednji koji ide kući nakon radnog dana, no često i oni prolaze bez ikakve pohvale ili zahvale. U školama su domari ti koji brinu o sigurnosti učenika, održavanju dvorišta i manjim popravcima koji su potrebni da se nastava može odvijati bez smetnji. Svi ovi ljudi svojim radom čine svijet boljim mjestom, iako ih nažalost jako rijetko primjećujemo. Često se dogodi da ih uzimamo “zdravo za gotovo”, ali istina je da bez njih apsolutno ništa ne bi bilo isto. Važno je da znamo da su ovi “mali ljudi” zapravo veliki i da bi bez njih ovaj svijet bio totalna katastrofa. Ponekad mislimo da su važni samo oni koji donose velike odluke ili oni koji se pojavljuju na vijestima, ali ipak ovi “mali ljudi” su temelj naših života. Oni jedini ne traže slavu niti pažnju, ali su također jedini koji to najviše zaslužuju. Sljedeći put kada vidimo čistačicu, domara, poštara ili vozača autobusa, trebali bi im se barem nasmijati ili reći hvala. Iako se to ne čini puno, većini ljudi i to malo znači puno i popravi im možda loš dan.
Svijet ne čine boljim samo političari, znanstvenici ili umjetnici, već i oni koji svakodnevno obavljaju svoje poslove u tišini, bez potrebe za pažnjom drugih. Njihov trud zaslužuje poštovanje, a ne izrugivanje I omalovažavanje jer na kraju krajeva, svi se možemo jednog dana naći u njihovim cipelama.
Lara Blašković, 4.b razred
Obrtnička i tehnička škola Ogulin
Mentorica: Valentina Ceranić, prof.
