Leny Bosić: Od jutra do bolnice
Jednog sunčanog dana Ivan se probudio s nadom da će biti oblačan dan jer je želio da mu biljka počne rasti i da nastane plod. Kada je pogledao kroz prozor, poprilično se razočarao. Razočarano je rekao: „O Bože, ne kličem od sreće previše.“ Dan mu je već bio uništen, a nije bio budan ni dvadeset minuta.
Kada je otišao u kuhinju, na stolu su se nalazili orasi. Bio je poprilično gladan pa je jedan stavio u džep. Bilo je oko deset ujutro i Ivan je ponovno otišao u kuhinju kako bi si napravio sendvič. Pri rezanju salame nije bio oprezan i porezao je prst na ruci oštrim nožem. Isprva je mislio da je ogrebotina mala, ali kada je bolje pogledao, pojurio je do mame da joj pokaže ranu. Čim je mama pogledala, vrisnuto je rekla: „Seljače jedan, kako si si ovo napravio! Pod hitno moramo u bolnicu!“ Ivan je bio u velikom strahu.
Kada su stigli u bolnicu, pet medicinskih sestara brzo je liječilo ogrebotinu, a Ivan je plakao od straha jer ga je rana pekla i boljela. Nakon svega, Ivan je morao ostati još dva dana u bolnici.
U sobi u kojoj je bio smješten nije bio sam. Tamo su se nalazila još dva dječaka i Ivan se odlučio s njima družiti. Bili su dobri jedni prema drugima i postali su dobri prijatelji. Dan prije nego što je Ivan odlazio iz bolnice odlučili su se tući jastucima. Kako im ne bi bilo dosadno, potražili su još nekoga da im se pridruži. Kada je sve bilo spremno, pet boraca vodilo je bitku za pobjedu. Na kraju napete borbe Ivan je pobijedio.
Navečer, dok je ležao u bolničkom krevetu i spremao se zaspati, Ivan je u mislima vrtio sve što mu se tog dana dogodilo. U snu je shvatio da je dan krenuo od klicanja, ali on je rekao da kliče, zatim se sjetio kako je vidio orahe na stolu i uzeo ih rukom, ali i da se kaže da su mu orasi bili u ruci. Tada je shvatio da mu je cijeli dan tekao kroz riječi koje su se mijenjale zbog glasovnih promjena, poput klicati – kličem, ruka – ruci i orah – orasi. Znao je da će ih sada sigurno zapamtiti jer su mu upravo one odredile tijek dana. Ipak, nije se mogao sjetiti koje su se još riječi promijenile, pa je odlučio zamoliti onoga tko čita njegovu priču da mu pomogne i pokuša ih pronaći.
Leny Bosić
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić
