Meri Tomšić: Maja
Maja je teta koja radi u Bjelovarskom kazalištu kao dramski pedagog. Ne sjetim je se svaki dan ali kada dođem u njezino kazalište uvijek me zagrli. Veseli nam se i dočekuje nas s velikim osmjehom.
Često se u našim igrama prije vježbanja teksta dogode nepodopštine koje Maja rješava polaganim razgovorom i strpljenjem koje ima za nas kao i naša učiteljica. Jedan dan sam stigla ranije u kazalište i ona me pozvala da popričam s njom. Odvela me u svoj predivan ured u kojem se nalaze neobične fotelje i razna druga pomagala za kazalište. Pitala me jesam li dobro i jesam li se naspavala danas. Ispričala sam joj svoje male i velike strahove. Zagrlila me i rekla mi da se idem poigrati s drugim članovima kazališta koji su stigli. Osjećala sam se kao leptir koji leti mirisnom i sunčanom livadom. U razgovoru s tetom Majom shvatila sam da to uopće nisu neki veliki problemi i da ću ih riješiti. Zanimljive su njezine priče koje su joj se dogodile u životu, a još je ljepše kako ih priča. Često se znam toliko smijati njezinom pričanju da me zaboli trbuh. Naravno iz svake priče nam govori što je naučila na svojim pogreškama ili dobro određenim predstavama.
Sretna sam što imam tetu Maju. Ona je moj heroj i osoba od povjerenja. Uz nju se osjećam sretno, zadovoljno i svaki put iz kazališta izađem malo pametnija. Maja je uvijek dobre volje i nikad ne odem od nje bez toplog zagrljaja. Podsjeća me na velikog medu koji ne napada već me grli i tu je za mene. Kosa joj je kao krošnja drveta u jesen. Oči su joj blistave kao bistri potok. Lice joj je lijepo i bijelo kao prvi snijeg. A srce veliko za sve nas!
Meri Tomšić, 4.c razred
III. OŠ Bjelovar
Mentorica: Nataša Brekalo
