Vrata iza ugla

Pustolovine u gradu Zagrebu

Jednog lijepog sunčanog dana bilo je toplo. Moj prijatelj i ja smo otišli na Sljeme. Penjali smo se oko jedan sat, pa smo sjeli na ručak .

Tamo smo naručili hranu, ali nakon jednog sata primijetili smo da nema ni jednog čovjeka. Naišli smo jedna vrata koja su izgledala kao za kuhinju. Kada smo ušli nije bilo nikoga, moj prijatelj i ja nismo znali što da radimo pa smo sišli sa Sljemena. Kad smo sišli sa Sljemena sve je izgledalo kao budućnost, ali napušteno pa smo ušli u trgovinu, u trgovini nije bilo nikoga, samo roboti. Robot nas je pitao treba li nam nešto, pitali smo ga koliko košta jabuka zato što smo bili jako gladni . On nam je rekao da košta pet. Mi smo ga pitali čega? On je rekao pet milijuna. Moj prijatelj i ja nismo mogli vjerovati.

Već je pao mrak pa smo bili jako umorni. Kad smo išli spavati na klupu vidjela sam da je pisalo 2056 godina. Kad smo se probudili bila je 1955 godina. Moj prijatelj i ja smo se čudili, ali vidjeli smo jednu čudnu kuću pa smo ušli u nju. našli smo neka čudna vrata pa smo prošli kroz njih.

Pojavili smo se u 2026 godini i bilo je jutro. Prijatelj me nazvao i pitao želim li na Sljeme. Rekla sam mu da bi radije išla na igralište. Otišli smo na igralište, a nakon toga otišli smo kod mene kući i dugo smo nastavili biti prijatelji.

Lara Cuculić, 3.B

OŠ Petra Preradovića, Zagreb

Mentorica: Vanja Vukosavić

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori