Stela Novak: Skriveni heroji svakodnevice
Profesorica solo pjevanja
U našim životima često susrećemo ljude koji ostavljaju neizbrisiv trag, a jedan od takvih skrivenih heroja svakodnevice je moja profesorica solo pjevanja u glazbenoj školi. Ova iznimna žena ne samo da me uči tehnikama pjevanja, već me i motivira da otkrijem vlastiti glas i izrazim svoje emocije kroz glazbu. Na njenom satu najviše volim kada mi kaže: “ Bravo Stela, odlično si otpjevala!”, ali i kad mi kaže: “ Stela, nisi baš dobro uvježbala.” To me jako motivira da budem još bolja.
Ona nije samo profesorica koja me uči pravilnoj tehnici disanja i ljepoti tona. Ona je mentorica, prijateljica i oslonac u trenutcima kada sumnjam u sebe. Uvijek me dočeka s osmijehom, a njezina vedrina i sat razvedri mi i najtužniji dan. Kada zapnem usred pjesme ili ako neki ton ne otpjevam kako treba, ohrabri me i pomogne mi pronaći ga. Jako je brižna i pažljiva, uvijek je spremna pomoći, bilo da se radi o glazbenom savjetu ili o toploj riječi kada mi treba podrška. Ona vjeruje u mene i onda kada ja ne vjerujem u samu sebe.
Moja profesorica solo pjevanja je prije punila velike dvorane svojim nastupima. Njezin utjecaj odjekuje kroz glasove svih nas koje podučava. Ona je skriveni heroj, heroj koji ne traži puno, ali ostavlja neizbrisiv trag u mom životu.
Profesorica tjelesnog i zdravstvenog odgoja
Profesorica tjelesnog možda ne zvuči kao netko poseban, ali za mene je ona puno više od obične profesorice.
Vedrana je odrasla osoba koju smatram uzorom. Ima tamnocrvenu kosu i smeđe oči, a sport joj je velika strast, posebno košarka. Vjerujem da je upravo ta ljubav prema košarci bila razlog zbog kojeg je odlučila postati profesorica tjelesnog. No, ono što je čini posebnom nije samo njena strast prema sportu, već i njezina upornost, vedrina i volja. Najviše mi se sviđa to što sve što poželi – to i ostvari. Ona je uvijek tu za mene. Kad god bih se osjećala tužno, znala sam da mogu otići k njoj u kabinet i da će me razvedriti. Na kraju sedmog razreda, upravo zahvaljujući njoj, postala sam sportska novinarka. U osmom razredu me vodila na županijska natjecanja kako bih ih pratila kao školska sportska novinarka. Ona me predložila tajnici Školskog sportskog saveza Sisačko-moslavačke županije, Ljiljani Gavranović, što mi je otvorilo mnoga vrata u mom školskom novinarskom životu. Također, zbog nje sam pratila Sportske praznike i svirala himnu na Školskom sportskom danu SMŽ. Svi ti događaji na kojima sam sudjelovala i dalje mi zvuče nestvarno, ali neizmjerno sam joj zahvalna na svemu što mi je omogućila.
Naš odnos ima zanimljivu priču. U petom razredu naša škola ostala je bez dvorane, pa smo tjelesni odrađivali vani. Jednom prilikom profesorica je zaboravila pospremiti rekvizite, a ja sam dobrovoljno sama odlučila sve pospremiti. Četiri puta sam se vraćala kako bih sve pospremila. Kasnije mi je poslala poruku: „Pa Stela, ti si moja desna ruka!“ Te riječi nikada neću zaboraviti. Vedrana mi je jako draga, jer me potaknula da postanem novinarka, naučila me cijeniti stvari i biti uporna.
Ona je jedna od najposebnijih osoba koje sam upoznala. Kada bih mogla birati nekoga koga bih opet upoznala u nekom drugom životu, izabrala bih upravo nju. Volim provoditi vrijeme s njom, pomagati joj i učiti od nje. Možda to nekima zvuči neobično, ali za mene je ona zaista posebna osoba.
Stela Novak, 1.c razred
Ekonomska škola Sisak
Mentor: Lucija Dianežević, prof. hrvatskog i engleskog jezika
