Top generacija

Laura Korelić: Elegija

U sjeni duše, tuga tiho šapuće Ljubav je izgubljena, Srce krvari, a rane nevidljive Tužna je ljubav, bez svijetlosti života

Da su svi dani kao pjesma ovo ne bi bilo teško napisati, Kada razmišljam o njemu misli su mi kao

Zbog ocjena uopće ne marim, radije se igricama i druženjem bavim. U školu bez znanja kročim, neki me zbog toga

Mi nikad nismo mogli uspjeti. Čovjek. Vila. Drugačija smo mi bića bila. Patnja. Kao da smo ukleti. Razilaženje. Vidimo se

Gle tamo jedna lijepa krajina u kojoj je nekad cvala livada puna jasmina. Livada već dugo cvala nije zbog sunca

Uz ritam njegove pjesme, srce bi joj plesalo, a oči se zasjale. Jednostran osjećaj, sama pomisao na njega bi se

Martin se zaljubio u svoju prijateljicu Veroniku. Oni se nakon godinu dana vide, baš na Veronikin petnaesti rođendan. Primijetio je

Gospodar mi je stavio povodac. Otvorio je vrata i izašli smo u ubrzani svijet. Volio sam svoju toplu dekicu, ubrzano

„ Već mjesec dana u Puli nema kiše“, odzvanjalo mi je glavom… Bila je jesen, kiša bi u prosjeku padala

„Život na Saturnu je moguć!“, govorili su svi radijski voditelji. „Preseljenje počinje danas“, veselili su se ljudi u gradu… Nekoliko