Tajni ulaz

Jednog lijepog sunčanog  dana  išla sam s djedom u šetnju. Hodali smo oko jedne lijepe zgrade. Kad smo došli do polovice zgrade vidjela sam nešto neobično. Izgledalo je kao portal. Djed i ja smo ušli kroz ta neobična vrata. Ona su nas odvela u prošlost Kine. Vidjeli smo ljude odjevene u neobičnu starinsku odjeću, stare kuće, ljude na konjima, nije bilo automobila…Djed i ja smo se pogledali i nije nam ništa bilo jasno. Okrenuli smo se da provjerimo je li iza nas i dalje zgrada oko koje smo šetali, ali nije bilo ni zgrade ni portala kroz koji smo maloprije prošli. I dalje smo stajali i u nevjerici promatrali svijet oko nas, kada je do nas doletio list novina na kojima je pisao datum 26.5.1935.g. Taj portal nas je odveo u 1935. godinu. Djed i ja smo se prestrašili. Nismo imali kartu Kine, nismo znali gdje se nalazi sjever, jug, istok ili zapad. Bili smo izgubljeni. U daljini smo vidjeli dvorac i odlučili prošetati do njega. Potajno smo ušli u dvorac jer smo uočili vojnike i sluge i prestrašili se da ćemo imati problema, ali kasnije smo shvatili da oni nas uopće ne vide jer mi nismo iz njihova doba. Za njih smo bili nevidljivi. Bili smo sretni zbog toga odlučili se tamo zabavljat. Vidjeli smo kineskog cara i caricu kako piju čaj. Vidjeli smo sluge kako peru odjeću u jezeru pored dvorca. Vidjeli smo prekrasne parkove unutar dvorca. Nakon nekog vremena, umorili smo se od šetnje i razgledavanja te smo se odlučili vratiti na mjesto gdje nas je portal izbacio u ovaj svijet. Isprva ga nismo pronašli, ali zbog naše upornosti, nakon nekoliko krugova portal se pojavio. Sretni smo uskočili kroz portal i vratili se u naš svijet i naše doba.

Kada sam došla kući sve sam ispričala mami i tati, sestri i bratu, baki i prabaki i cijeloj obitelji kao i svim prijateljima, a posebno najboljoj prijateljici Antei kojoj je ova priča bila najzanimljivija.

Katja Mačković, 3.B

OŠ Petra Preradovića, Zagreb

Mentorica: Vanja Vukosavić