Luka Domagoj Žebec: Moj grad iz mašte

Posjetio sam neobičan grad. Izgledao je kao velika, na Zemlji još neviđena metropola. To je bio visokotehnološki razvijen grad po imenu Megamaksimus.

Ovaj se grad smjestio u dubinama Atlantskog oceana pod zaštitnim  energetskim slojem. Brzim neobičnim brodom stigao sam u veliko urbano središte ispunjeno lebdećim platformama, neobičnim strojevima i mlaznim vozilima. Vidio sam i mnogo visokotehnoloških zgrada s neuobičajenim načinima pohranjivanja zanimljive energije. Kuće su izgledale poput kapsula neke zvjezdarnice, s prozorima od tamnog stakla i metalno obojenim vratima. Neke su izgledale poput malih nebodera polegnute vodoravno ili okomito. U centru grada bilo je energetsko središte u koje se pohranjivala energija prirodnih sila. Njime upravljaju roboti ili strojevi te hrpa pametnih i ostalih računala. Dvorišta su također pod zaštitnim slojem jer se ispod njih nalaze travnate površine za igranje te različito egzotično drveće. Taj prostor su najviše koristila djeca.

Ja bih želio živjeti u takvom Magamaksimusu jer bih se osjećao sretno i bezbrižno, ponajviše zbog očuvanja energije. Život u takvom gradu stvorio bi mnoge promjene. Ljudi bi mnogo više koristili postojeću energiju i tako doprinijeli zaštiti naše planete.

 

Luka Domagoj Žebec, 3. B

OŠ Ljubo Babić Jastrebarsko

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: