Poezija Ane Kuhar

Djetinjstvo

Dječji smijeh odjekuje,

tuga i sreća pomiješane u plač.

Dok jedno plače, drugo se smije.

Stvara se buka na ulici,

ona prekriva sve.

Nestaju muk i tišina.

Djetinjstvo počinje.

 

Podne

Podne je,

zvona na misu zovu.

Ručak mame pripremaju

i djecu pozivaju.

U gradu nikog nema

samo tišina svugdje vreba.

Vjetar burno puše

i krošnje stabala njiše.

Kad je podne, sve je tiho,

čuješ samo ptica pjev.

Tišina tako siva

da te prođe strah.

Odjednom se čuje žamor,

mnogo ljudi prođe tud.

Opet je glasno svud.

 

Dok traje rat

Miris tamnog dima

je po cijelom gradu

peče i guši u grlu.

Taj hladan rat svima

oduzima život.

Majke sa djecom tuguju

u osamljenim kutovima

raspadnutog porušenog grada.

 

U rano jutro

Dok na vrh brijega

gledam žal

gdje propinje se more

sunce osvjetljuje jutro

poput zlatnih vrata.

Ana Kuhar, 8. r

OŠ Šijana, Pula

Donirajte udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: