Roko Kušanić: Beskonačni dan

Probudio sam se u sedam kao i inače. Obukao sam se i ubrzo krenuo u školu. Pozdravio sam susjeda u liftu na putu do kioska gdje se moj prijatelj i ja nalazimo prije škole.

U učionici sam pričao s prijateljima o tenisu. Upitao sam ih bi li htjeli danas igrati, ali nitko nije mogao. Doma sam, razgovarao s mamom o školi. Nakon učenja sam se igrao malo na mobitelu te sam otišao spavati.

Sutra ujutro sam se probudio i kao i inače otišao u školu. Prijatelji su me pitali ista pitanja i imali smo iste predmete kao jučer. Učitelji su me ispitivali ista pitanja iz istih predmeta. Bilo mi je jako čudno. Došao sam doma te sam ignorirao mamina pitanja o školi i ispričao joj sve što mi se desilo. Kao što sam i mislio, nije mi vjerovala. Otišao sam iz dnevnog boravka u spavaću sobu i zaspao na podu jer sam bio umoran.

Probudio me alarm. Kada sam se probudio, bio sam u svom krevetu i moj jastuk mi je bio pod glavom, a ne na podu. Smjesta sam mami prepričao da mi se opet dogodilo. Ona me upitala :”Kako misliš opet?”. Nije sjećala da sam joj sve prepričao. Zaključio sam da je to isti dan koji mi se ponavlja već treći put. Nisam otišao u školu nego u skejtpark biciklom te sam potrošio sve svoje novce na svakakve nove stvari.

Nisam se uopće vratio kući nego sam išao spavati kod bake. Za mene je bilo nemoguće da zaspim jer se nisam dobro osjećao u vezi toga što sam napravio. Točno u ponoć mi se desilo kao da sam naglo zaspao. I pogodite što!? Probudio sam se u svom krevetu. Opet!

Odlučio sam se ponašati pristojno cijeli dan. Nisam imao što izgubiti pa sam probao. Cijeli dan nisam psovao niti radio nedozvoljene stvari. Pozdravljao sam pristojno svakog. Dobio sam pet iz hrvatskog i engleskog jezika. Kada sam rekao mami bila je jako sretna. I ja sam bio sretan i bolje sam se osjećao.

Kada sam se probudio ujutro, napokon nije više bila srijeda i mogao sam u miru pisati svoju prvu školsku zadaću.

Donirajte udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: