S TINOM U VRGORCU

„Moj se Vrgorac malo zatajio

kao da ga i nema;

u njemu su možda najfiniji duhovi

i najčvršći organizmi.“

Tako se svojeg rodnog grada prisjeća Augustin Tin Ujević, jedan od najcjenjenijih lica hrvatskog pjesništva dvadesetog stoljeća. Kroz svoj život najlakše se izražavao stihovima, to jest svojom poezijom koja i danas okuplja nebrojene pjesnike i ljubitelje dobre poezije. Svake se godine u gradu podno Matokita održavaju Tinovi dani. Najbitnija stavka jest večer dodjele najprestižnije nagrade hrvatskog pjesništva „Tin Ujević“ koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika. Tih dana, grad Vrgorac privlači brojnim kulturnim manifestacijama. U Gradskom parku glavnu atrakciju čine predstave poznatih hrvatskih kazališta, kao i onih manje poznatih. Župna crkva Navještenja blažene djevice Marije odzvanja prekrasnim tonovima klasične glazbe. Ova izvanredna kamena građevina sagrađena je davne 1913. godine, te njezin neoromanički izgled pruža gledateljima još ljepši ugođaj. Tih dana mi Vrgorčani, i stari i mladi, vrvimo ponosom jer je naš mali gradić dao velikana hrvatske književnosti. Veliki Tin rano je otišao iz Vrgorca, međutim, dio njega ostao je vječno zahvalan kršu iz kojeg je iznikao. U svojim je memoarima često spominjao Vrgorac i rodnu kulu Cukarinovića.  I dan danas nije sigurno u kojoj se to kuli naš dragi Tin rodio, no bitno je da se rodio upravo tu, u Vrgorcu, gradiću s malim brojem stanovnika, no dovoljno velikim da iznjedri veličinu kao što je Tin. Dok čitam njegove izvanredne pjesme obavija me veo nade, ponosa i vedrine. Želio je da jednostavno budemo… Djeca… simbol nevinosti i čistoće, blagosti i iskrene ljubavi. No ono („ što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu – bila bi vedrina. Kristalna kocka vedrine.“). Jer, što drugo ostaviti doli vedrinu, što ima veću vrijednost od nje; ona je ta koja otvara sva vrata ovog pomalo zamršenog svijeta. Tin je svoje zemaljsko putovanje prošao na vrlo zanimljiva način, o njegovu životu mogle bi se ispuniti stranice do posljednjeg retka. A što još reći o velikom Tinu iz maloga grada? Najbolje bi bilo uzeti neku od njegovih zbirki, s pomnjom ih čitati, i pokušati izvući ono što nam je pjesnik htio poručiti. Možda još pronađemo neku informaciju o Vrgorcu. Ma znate, na prvi pogled jednom posve običnom mjestu u Dalmatinskoj zagori. Mjestu za kojim je Tin čeznuo do posljednjeg dana,… a možda još čezne… tamo gore, na bijelom oblaku, putujući nebeskim prostranstvom.

„Prije nego što umrem, htio bih jedanput vidjeti Vrgorac (ili Vrhgorac). Nemojte misliti da je ovo šala.“

Lara Žderić, 4.a

Srednja škola Tina Ujevića, Vrgorac

Donirajte udrugu Mlada pera

One thought on “S TINOM U VRGORCU

  • 25/07/2018 at 08:11
    Permalink

    I to posve obično mjesto u Dalmatinskoj zagori protkano duhom vrlo domišljatog i intrigantnog pjesnika svakako zove da se posjeti, a posebno u vrijeme poznate manifestacije.
    Bas razmišljam kako bi bilo zgodno i da se postave natpisi brojnih zgoda i anegdota po kojima je on bio i te kako poznat…

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: