Priče iz OŠ Šijana: Samo dijete

Marta je četrnaestogodišnjakinja koja ide u osmi razred, a ukazala joj se velika prilika. Naime, predsjednica i vlada su odlučili napraviti jedan projekt. Izabrali su jednu tinejdžericu koja će cijeli mjesec biti na vlasti. Izabrali su Martu. Isprva se dvoumila jer nije znala ništa o vladanju državom. Imala je cijeli dan za odlučiti i onda im reći svoju odluku. Željela je pokušati, ali bojala se da će u nečemu pogriješiti. Ipak je pristala. Predsjednica je odlučila uzeti mali odmor kako niti u jednom trenutku ne bi smetala Marti pa je otputovala u Mađarsku na mjesec dana.
Marta se morala preseliti u glavi grad kako bi kao prava predsjednica mogla vladati državom. Kako ne bi u nečemu jako pogriješila dobila je svog savjetnika koji ju je trebao pripremiti za njezin prvi govor. Ona je odbila njegovu pomoć jer je željela nastupiti bez ičije pomoći kako bi ostavila dobar prvi dojam kod stanovnika. Tema njezino prvog govora bila je borba protiv neizlječivih bolesti. Na dan govora bila je jako nervozna i pomislila: “Što ako im se ne svidi? Što ako kažem neke apsurdne stvari? Ne, stani Marta! Ovo je tvoja prilika. Ti to možeš!” Popela se hrabro na pozornicu kao da je ovakve govore imala već sto puta. Nije ni započela pričati, a već joj je neka žena viknula: “Što ti znaš o neizlječivim bolestima?! Pogledaj se kako si obučena, zar se tako oblače predsjednice? ” I za kraj je još dodala kako jedno dijete ne bi trebalo biti na vlasti države. Marta ju je tužno pogledala kao da se samo želi maknuti s pozornice i isplakati, ali umjesto toga je rekla svima da zna puno o neizlječivim bolestima jer njezina sestra ima multiplu sklerozu i da zna kako je to kad gledaš nekog kako pati. Objasnila je da se nije obukla kao ostale predsjednice jer je htjela pokazati da želi vladati kao dijete od četrnaest godina, ali na malo odrasliji način. Kad je sve to rekla, započela je govor koji je namjeravala održati. Svi su joj pljeskali. Kad je sišla s pozornice, žena koja je prije vikala ispričala joj se. Marta je bila sretna kako je govor prošao jer su građani imali malo bolju i širu sliku o njoj.
Jedan dan kad se šetala gradom, neki su je čudno gledali, ali ona je već na početku rekla da želi biti drugačija od drugih predsjednica i da neće samo sjediti u nekoj sobi okružena papirima, nego će se pokušati uklopiti s drugima i pokazati da je i ona samo dijete. U jednom trenutku jedna curica je dotrčala do nje. Imala je širok osmijeh razvučen na licu i zamolila ju da se slika s njom. Marti je to bilo simpatično pa je to i učinila. Vraćajući se iz grada, vidjela je jedan stari par kako sjedi na pločniku i prosi, stisnut jedno uz drugog. To ju je potaklo da započne svoj prvi projekt.
Odlučila je obnoviti jednu napuštenu zgradu i u njoj napraviti pučku kuhinju za sve beskućnike na prvom katu i jedan mali vrtić na drugom katu. Mislila je da će radovi trajati duže, ali bili su gotovi već za dva tjedna. Na dan otvaranja zgrade u pučkoj kuhinji okupilo se podosta beskućnika, najviše penzionera, a Marta im je donosila hranu. Oduševljeno su je gledali i zahvaljivali joj. Kasnije je otišla do drugog kata tj. vrtića koji je sama uredila i tamo se poigrala s djecom. Građani su bili oduševljeni svojom predsjednicom. Bila je u svim novinama i vijestima.
Prije nego što završi ova njezina vladavina odlučila je napraviti još jedan projekt, ali ovaj put u školama. Obišla je podosta osnovnih škola u državi i pogledala kako izgledaju njihovi školski sati te se upoznala s puno djece. Pričala je s njima kao dijete s djecom i objasnila im je kako to izgleda kad vodiš državu. U znak zahvalnosti, neki su joj učenici napravili slikovnicu. Za kraj svoje jednomjesečne vlasti, Marta je održala kratki govor na glavnom trgu, a u njemu je rekla kako jedno dijete može vladati državom i može biti primjer drugima te kako joj je ovo bio jedan jako zanimljiv mjesec. Kad se predsjednica vratila iz Mađarske i kad je vidjela sve što je Marta napravila, bila je jako zadovoljna i sretna zato što se jedna djevojka od četrnaest godina ovako dobro snašla.

Ana Kuhar, 8. r

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Donirajte udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: