Zmajček Pozojček

Jednog dana kad sam šetala Starim gradom u Čakovcu, s neba je palo jaje. Prvo sam se malo zbunila i jedno vrijeme razmišljala otkud jaja padaju s neba, a nakon toga sam uzela jaje i krenula kući, po putu kući razmišljala sam o tome. Kad sam došla kući to sam sve ispričala roditeljima, sve što se zbilo, koji mi naravno nisu povjerovali. Povukla sam se u sobu i malo razgledavala po jajetu. Primijetila sam da je jaje nalik dijamantu. Jaje sam pokrila dekicom i krenula sam na spavanje. Nakon nekoliko tjedana provedenih s jajetom konačno se izleglo. Tko bi samo povjerovao da to malo stvorenje kad odraste postane hrabar i borben zmaj. Bio je zelene boje, dugog repa s bodljama po njemu,  mišićavog tijela i velikih zelenih krila. Kako je rastao dobio je ime Zmajček, a prezime Pozojček. Bili smo najbolji prijatelji koje je čovjek mogao zamisliti.
Kada više nije stao u kuću, a bio je dosta velik, pustila sam ga da odleti. Odletio je u nebo, ali mi je obećao da će me posjećivati.
Godine su prolazile, a on me redovito posjećivao. Poslije kad je već bio velik dolazio je sa ženom i djecom. Tako sam ja imala svog zmaja, mog Pozojčeka.

Eva Jurinec
OŠ Prelog

%d blogeri kao ovaj: