Naše priče

Sanja Rotim: Djetelina sa četiri lista

Malo izvan grada prostirala se jedna ledina prekrivena gustom travom gdje su ljudi često provodili slobodno vrijeme da bi udahnuli malo svježeg zraka. Netko bi pravio piknik, netko se igrao loptom ili reketama. Bilo je onih koji su trčali kako bi ostali u formi kao i ljudi koji bi stavili deku na travu i tu u miru čitali knjigu.

Na tom zelenom tepihu rasle su najviše tratinčice i djeteline, pokoji maslačak ili zvončić. Među bezbrojnim djetelinama sa tri lista bila je i jedna jedina djetelina koja je na svojoj stabljici imala četiri lista. Ona je znala da pripada istom rodu djetelina ali se osjećala superiornom i sve to radi jednog listića koji je imala više od njih. Primijetila je kako su je ljudi uporno tražili u nadi da bi im donijela sreću ali se ona dobro skrivala među ostalim djetelinama.

“Ja donosim sreću a vi ne”, hvalila se neprestano.

“Pa što onda?”, druge djeteline su bile nezainteresirane za njezino hvalisanje.

“Ja sam rijetki dragulj, svi me traže”, ponavljala im je puna sebe.

“Prestani se hvaliti! Dojadilo nam je slušati te”, govorile su joj ostale djeteline.

Ali ona nije prestajala:

“Ja sam kao bubamara, potkovica, ja sam simbol sreće…”

“Dosta više”, rekle su joj u horu još jednom ostale djeteline.

Sljedećih dana jedan dječak je primijetio djetelinu sa četiri lista i sav sretan ju je otkinuo.

“Mama, vidi što sam našao, djetelina sa četiri lista, donijet će mi sreću”, rekao je razdragano mami.

“Daj mi da vidim”, izgledala je radosna cijela obitelj zbog pronađene djeteline sa četiri lista.

“Najbolje je da je stavimo u knjigu koju sam ponijela, tako će se spljoštiti i nećemo je izgubiti”, rekla mu je mama i izvadila knjigu iz svoje torbice.

Djetelina sa četiri lista nije uspjela ni reagirati, bila je iznenađena kao i sve ostale djeteline i tratinčice. Otišla je tako iznenadno iz tog travnjaka i od nje je ostalo samo malo stabljičice pri dnu.

“Pustite me”, vikala je djetelina sa četiri lista. Ali je nitko nije slušao. Završila je među stranicama jedne knjige. Nije više bila ni živa ni mrtva.

“Koja ružna sudbina”, komentirale su ostale djeteline. Bile su tužne iako im je ona djetelina mnogo dosađivala.

“Možda će je osušiti i od nje napraviti neku sliku. Tako bi bar postala dio nečega lijepog za vidjeti”, nagađale su djeteline.

Ali na žalost djetelinu sa četiri lista nisu stavili u okvir. Kada su stigli kući gospođa ju je izvadila iz  knjige i prebacila u jedan teški rječnik. Objasnila je kako je bilo potrebno da se dobro izglača i osuši. Nakon toga bi pokušala od nje napraviti kompoziciju sa ostalim cvijećem što je osušila. Tako je djetelina sa četiri lista ostala među stranicama dosadnog rječnika. Vjerovatno bi joj vrijeme brže prolazilo da su je stavili u knjigu poezije.  Vremenom su i gospođa i njezin sin u potpunosti zaboravili na nađenu djetelinu. Gospođa je napravila svoju kompoziciju od suhog cvijeća i stavila je u srebrni okvir. Izgledala je baš lijepo i krasila njihov dom. A djetelina sa četiri lista stoji još uvijek među stranicama rječnika upravo ispod slova D koje objašnjava što znači dosada: neprijatan osjećaj izazvan neradom, ponavljanjem monotonih radnji, nedostatkom distrakcija…

Djetelina sa četiri lista je shvatila kako je u onom travnjaku gdje je nekada rasla imala toliko lijepih distrakcija. Sunčeve zrake, cvrkut ptica, djeca koja su se igrala oko nje. Samo da je i ona bila djetelina sa tri lista!

Nije uvijek prednost biti bolji od drugih a posebno nije lijepo hvaliti se.

Sanja Rotim

Donirajte Udrugu Mlada pera
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori