Pavlina Grgurević: Mali princ

Dobro jutro! Dobar dan! O kako prekrasan!
Što je bilo skrito, otkrito je, tajnu života znam.

Ne nađoh je u mudrosti velikih, koja se smije sitnoj kapi rose,
nađoh je u čistom srcu malenog dječaka zlaćane kose.

Jednostavnošću je sjajio i zborio, čista srca volio.
U malo riječi mnogo rekao, uvijek tražeć’ izvor, naravi bistre vode tekao.

Pripitomivši ružu, volio ju je unatoč i ljubav spoznao,
ne odvajavši savršenost od nesavršenosti, znao je
da se jedino praštanjem gradi veza neraskidiva
i sva dobra u čovjeku samo su srcem vidljiva.

Potražiti izvore srca dječjeg dobrodušnog
treba što prije, treba što žurnije.
U svijetu umišljenka, ozbiljnih zaposlenih ljudi,
zaspalih vrijednosti i ideala, treba srce što budnije.

Moj mali prijatelj zlaćane kose, među zvijezdama smijeh praporaca,
nasmijano nebo, moje, tvoje, trag osvijetljenih putova.
K izvoru kreni, tamo gdje se ljubav prvi put rodi,
u srcu nađi preostali mekani djeličak i dozvoli da te pripitomi.

I jednostavno, voli…

Pavlina Grgurević
Mentor: Vladimir Papić