Estera Zabranjski: Teta Vida
Moja mama je čistačica. Kada nisam išla u školu često me vodila sa sobom. Tako sam upoznala tetu Vidu. Kada sam ju prvi put vidjela zapazila sam da ima lijepu frizuru i srdačan osmijeh. Odmah je počela razgovarati sa mnom kao da sam odrasla osoba. To mi se jako svidjelo. Imala je i divan cvjetni parfem koji se osjetio kada bi prošla pored mene.
Teta vida je bila profesorica klavira i često je znala svirati kada bih kod nje došla s mamom. Da mami ne bismo smetale u njezinom radu s tetom Vidom sam išla u šetnje bjelovarskim parkom, vodila me u kazalište na dječje predstave te u kino. Naučila me je čak i svirati ljestvice na klaviru. Uz nju sam se uvijek osjećala posebno i sretno. Kada bi netko u gradu pitao tko sam ja teti Vidi ona bi uvijek odgovorila: „Prijateljica!“, a ja bih se osjećala posebno i važno. Naučila me i prva slova kada sam krenula u školu te čitati i pisati. Bila mi je kao baka. Kada sam malo porasla često sam joj povjeravala svoje probleme. Ona ih je ozbiljno shvaćala i pitala me imam li ja rješenje svojih problema. To mi se jako sviđalo jer je poštivala moje mišljenje. Učila me odgovornosti, samopouzdanju i važnosti povjerenja. Znala je reći: „Ljudi koji nemaju povjerenja u druge ljude su jako nesretni.“
Danas tete Vide više nema. Preminula je prije mjesec dana. U početku sam osjećala veliku tugu i žalost. Nedostaje mi njezin osmijeh i zagrljaj. Zahvalna sam što sam ju poznavala. Naučila me kako se treba lijepo ponašati i biti uporan i dosljedan u životu. Teta Vida će uvijek biti tu kada mi bude teško jer ću se sjetiti njezinih riječi, predstava koje smo gledale i naših divnih gradskih šetnji.
Estera Zabranjski, 4.c razred
III. OŠ Bjelovar
Mentorica: Nataša Brekalo
