Irena Batišta: Losa pardo
Onda kada je sve otvoreno i zajedničko si najviše zatvoren u sebe; žudiš za privatnošću. Ne jadaš se svakome, već
Read MoreOnda kada je sve otvoreno i zajedničko si najviše zatvoren u sebe; žudiš za privatnošću. Ne jadaš se svakome, već
Read MoreVeć svugdje utrnuta su svijetla niti najtiši zvuk se ne čuje sve sniva i zvjerka i čovjek i zao i
Read MoreNebo je prokrvavljeno niskim oblacima, samo sam to uspio uočiti. Vjerojatno zato što jedva otvaram ove teške kapke. Ali ne
Read MoreTo sunce i svjetlost i radost svega svijeta nisu dovoljni da zaustave suze moje što iz nekoć vedrih očiju teći
Read MoreSusjed ponovno svira svoje žalopojke. Chopinov Nokturno ori se mojom skučenom sobicom. Ponekad proklinjem ove tanke zidove koji ne uspijevaju
Read MoreKao sjena sam bio što živi i diše milozvučne zvukove svijeta gubio sam sve više već sa noći se stopih
Read MorePrije mnogo godina, u malom selu pored Vojvojca u maloj drvenoj kućici živjela je jedna djevojka. Zvala se Vaška i
Read MoreČuj moj zov što iz dubine vapi čuj moj glas što utišan je dovijeka jer nijedna moja riječ više se
Read MoreSićušna svjetla bijelih lampica blistala su na prozorskom oknu, uokvirujući veliki prozor s kojeg se sa sedmog kata zgrade u
Read MoreSat sam vječni što otkucava strah i trepet svega svijeta ovdje sam dovijeka i svakoga dana duše nove grlim kada
Read More