Ivona Grginčić: Predvečerje
Plavetnilo neba, misli mi skreće, a onda lagano pada gusti mrak. I tako lutam gradom, poput izgubljene duše, ulice duge
Read MorePlavetnilo neba, misli mi skreće, a onda lagano pada gusti mrak. I tako lutam gradom, poput izgubljene duše, ulice duge
Read MorePišem ti, pišem, možda posljednjim kapima mastila svoga. Šutim, Ne osjećam to. Tu daljinu, taj nepoznat svijet. Pa opet prokleto
Read MoreOsjećaji unutar mene lude, odzvanjaju grebu. Zatvoreni u kavezu, žele izaći, žele van. Tražim neki spas. Nekog da razbije zidine
Read MoreČuješ li to? Da, to je tišina. To je sve ono što ti mrziš i prezireš, a ne znaš koliko
Read MoreJa sam samo jedan sanjar, čiji pogled nestaje u tami, čije vriskove nitko ne čuje, čiju bol nitko ne vidi.
Read MoreJa sam vječiti sanjar, pod zvjezdanom prašinom. Ja sam uginuli putnik, na putu za bolje sutra. Ja sam poginuli ratnik,
Read MoreTiho, tiho, šapuće mi proljeće žuborom potoka, cvrkutom ptica. Tiho vraća stare uspomene, što zakopasmo ti i ja. Tiho, tiho,
Read MoreI onda shvatim, da zapravo cijeli svoj život tragam. Tragam, za nečime boljim. Moji koraci su prazni, a moje srce
Read MoreA u glavi čujem plač, vrisak, jecaj slomljenih duša. Svako sjećanje na djetinjstvo razara mi dušu. Svaka praznina, nikad ne
Read MoreBješe jednom jedna ruža u prostranome vrtu, rajskih cvjetova. Njenu ljepotu nitko vidio nije, već samo trnje, što glatku kožu
Read More