Jan Juran: Mali ljudi

Dok grad još spava, a ulične svjetiljke lagano blijede jedan čovjek već je budan. Oblači narančasti prsluk, navlači rukavice i izlazi na ulice, dok svijet oko njega tek se budi. On je smetlar. Dok žurimo na posao, dok šećemo parkovima ili sjedimo na klupama, rijetko zastanemo i razmislimo o ljudima koji neumorno rade da bi naš okoliš bio ugodan i siguran. Radnik čistoće nije samo osoba s metlom u ruci, on je nevidljivi junak koji brine o našem svakodnevnom životu. Radnik kojeg rijetko tko primjećuje, ali bez njega grad bi ubrzo postao neprepoznatljiv. Postoje i radnici, grobari koji brinu o našim najmilijima kojih više nema.

Posao smetlara nije lak. Svakog jutra, bez obzira na kišu, snijeg, ljetne vrućine ili zimske hladnoće, on s drugim smetlarima obilazi ulice, prazni kante, sakuplja vreće i čisti ono što drugi ostave iza sebe. Nekad čisti ulice metlom, skuplja otpad koji se nalazi u prirodi. Njegove ruke dodiruju otpad koji ne želimo ni pogledati. Ponekad mora podizati teške vreće i kante te se probijati kroz neugodne i štetne mirise. Iako smo ponekad mi ljudi nemarni i zbog nas dolazi do takvih situacija, malo tko razmišlja o njemu. Neki smetlari rade sami i voze se biciklom, a oni drugi rade sa svojim kolegama, voze se kamionom, obilaze ulice i tako prazne prepune kante i čiste otpad koji ljudi ostavljaju iza sebe.  Ljudi prolaze pored smetlarskog kamiona kao da je nevidljiv. Nitko ne pita kako je čovjek koji radi taj posao, ali da nema njega naša ulica, grad i čitavi svijet bi bio u neredu. Svakoga dana tone otpada završi na ulicama, u kontejnerima , u kantama i ispred obiteljskih kuća. U njima su ostaci naših života: prazne boce , papiri, hrana koju nismo pojeli, obične stvari koje su nam bile važne, a danas su postale smeće. Smetlar je taj koji nered uklanja , vraća grad u red, omogućuje nam da živimo u čistoći, da ne razmišljamo o posljedicama vlastite nebrige. Posao smetlara je jako važan jer bez njega gradovi bi bili zatrpani, a smrad bi ispunio zrak. Moguće je da bi se i bolesti širile.  On je znači naš čuvar zdravlja, higijene i reda iako malo tko razmišlja o tome. Isti taj čovjek u narančastom prsluku, čije su ruke umorne ima sigurno i obitelj. Možda ima i djecu koju uzdržava ovim poslom i možda sanja o boljem poslu ali ipak je svjestan da i njegov posao ima smisao. Možda bi bio sretniji kada bi mu netko od nas prolaznika ponekad poželio dobar dan ili uputio osmijeh. Iako se u društvu cijeni posao na nekom visokom položaju, ne smijemo zaboraviti da je taj nevidljivi smetlar isto važan i da nam on omogućuje normalan život.

Zato, sljedeći put kada vidimo smetlara kako prolazi ulicom trebali bi zastati na trenutak i uputiti mi pozdrav ili barem osmijeh. Dok mi spavamo on već radi kako bi nama bilo ljepše i ugodnije kada se probudimo, a s druge strane radi kako bi prehranio sebe i svoju obitelj. Mi smeće samo gledamo,a on ga otklanja. Zato potrudimo se biti bolji i počnimo primjećivati njegov trud, jer on radi za nas, za naš gard i za uredniji i zdraviji svijet. Dok mi živimo u čistoći i redu, on je taj koji za to svakodnevno radi, tiho i predano, bez velike zahvalnosti, ali s velikom važnošću za sve nas.

Grobar je također zanimanje koje rijetko tko želi raditi i nezapažan je, ali jako bitan za ljude. Oni rade težak i fizički zahtjevan posao. Svojim radom omogućuju da naši najdraži koji su preminuli počivaju u urednom okruženju koje je dostojno svakog čovjeka. Ja do danas kao ni mnogi drugi nisam razmišljao o tome kako izgleda radni dan grobara. Posao grobara nema radno vrijeme, on dolazi na posao po potrebi bez obzira na vremenske uvijete, dolazi kada pada kiša ili snijeg, kada puše vjetar ili kada su ljetne vrućine, bez obzira na sve on mora obaviti svoju dužnost. Kopanje grobnih mjesta zahtijeva fizičku snagu i izdržljivost. Sigurno se pitate zašto je to tako!? Tlo može biti tvrdo, kamenito ili blatnjavo, ali posao se mora obaviti u svim tim uvjetima iz poštovanja prema umrlima. Osim što se bavi iskopavanjem grobova grobari postavljaju i nadgrobne ploče, betoniraju grobnice, održavaju zelene površine na grobljima te često pomažu obiteljima pri organizaciji pokopa. Njihov rad ne prestaje nakon sahrane, oni se brinu o tome da groblja ostanu uredna, jer su ona mjesta sjećanja. Osim što je posao jako fizički težak, on je i emocionalno težak. Svakodnevno su okruženi tugom, suzama i posljednjim oproštajima. Svakodnevno su svjedoci ljudske boli, prisutni su na sahranama gdje obitelji ispraćaju svoje voljene. Grobari često moraju biti strpljivi jer znaju da su okruženi ljudima koji proživljavaju najteže trenutke u svom životu. Bez grobara, groblja bi ubrzo postala zapuštena, a ispraćaj preminulih ne bi bio moguć. Nažalost, njihov rad često ostaje nezapažen, sve dok se netko ne nađe u situaciji da mora organizirati sahranu voljene osobe. Tek tada mnogi shvate koliko su grobari važni i koliko njihov trud doprinosi očuvanju reda na mjestima posljednjeg počinka. Većina ljudi prolazi pokraj groblja ne razmišljajući o njima, ali oni su tu svaki dan.

U tišini rade svoj posao koji malo tko želi raditi, ali taj posao je neophodan za svakoga od nas. Slijedeći put kada prođemo pored urednog i održavanog groblja, trebali bismo se sjetiti da netko brine o njemu. Oni možda u tom trenutku nisu tu i ne vidimo ih ali njihov trud i rad ostavlja trag i vidi se.

Radnik zelenila je isto važan u svakome gradu nijedan grad ne bi bio isti bez parkova, drvoreda, cvjetnjaka i zelenih površina koje mu daju ljepotu. Radnik zelenila je jako važna osoba u svakodnevnome životu svakoga grada. On svojim rukama oblikuje prirodu i tako svaki grad čini puno ljepšim. Radni dan započinje rano ujutro. U njegovim rukama su alati poput motike, grablji, kosilice i škara. On radi na travnjacima i cvjetnjacima, brine o stablima i posvećuje im pažnju i njegu. Njegov posao nije samo košnja trave i sadnja cvijeća, on se brine o svakom detalju koji gradske površine čini ugodnim i zdravim mjestima za život. Ponekad presađuje mlada stabla i obrezuje grane, a ponekad se bavi i uklanjanjem suhih grana kao i sadnjom cvijeća. Dok sjedimo u parku i uživamo u mirisu svježe pokošene trave i u ljepoti cvjetnjaka, ne primjećujemo radnika zelenila dok prolazi parkom, a baš je on za sve to zaslužan. Njihov rad ima i ekološku važnost. Biljke koje sade i njeguju proizvode kisik, poboljšavaju kvalitetu zraka i smanjuju zagađenja. Drveće o kojem se brinu pruža hlad i štiti od visokih temperatura, dok zelene površine smanjuju buku i stvaraju prostor za odmor i rekreaciju. Lijepo uređeni parkovi, čisti travnjaci i posađeno cvijeće čine grad ljepšim i ugodnijim za život. Mnogi ljudi dolaze u parkove kako bi se opustili, prošetali ili proveli vrijeme s obitelji, a iza te ljepote stoji trud radnika zelenila.

Posao radnika zelenila je neizmjerno važan jer bez njega bi naši gradovi bili sivi, prazniji i manje ugodni za život. Kada slijedeći put sjednemo negdje u park moramo se sjetiti da neki ljudi marljivo rade kako bi smo mi mogli uživati i usred betonskih ulica.

Jan Juran, 4.b razred

Obrtnička i tehnička škola Ogulin

Mentorica: Valentina Ceranić, prof.