Karla Pavlin: Veronika (monolog)

Zovem se Veronika i imala sam samo pet godina kada sam prestala misliti da je život jednostavan. Da su ljudi pošteni, da su odrasli bolji od djece i da se zlo može pobijediti.
(Glas mi je tih, glava spuštena, ruke iza leđa.)

Ali onda je moj tata završio u zatvoru. Optužen je da je špijun. Moj tata? Stručnjak za geologiju? Glupost! On to nikada ne bi napravio.
(Podižem glavu, glas mi je začuđen.)

Ljudi me gledaju kao da sam ja kriva što je moj tata završio u zatvoru. Ali nisam, kao ni moj tata.
(Govorim odlučno.)

A tek mama? Ona se skroz promijenila. Prestala me primjećivati i tada sam se počela družiti s društvom koje baš i nije bilo dobar uzor.
(Govorim posramljeno i opet spuštam glavu.)

Prestala sam ići u školu i prestala sam svirati violinu koju sam nekad najviše voljela. A onda se pojavio Martin. Pitao me kako mi može pomoći… s pramenom preko čela… to nikada neću zaboraviti.
(Na početku sam bila tužna, ali kad spomenem Martina, podignem glavu i blago se
nasmiješim.)

Zajedno smo krenuli tražiti istinu. Tražili smo dokaze da moj tata nije kriv i da je prodavao vojne fotografije. Upoznali smo portira Mišu za kojeg smo mislili da će nam otkriti istinu.
(Govorim optimistično, s nadom, stavljam dlanove na prsa.)

Ali idući dan su nam javili da je mrtav. Rekli su da je „slučajno“ pijan pao u potok. No Martin i ja smo znali da to nije bilo slučajno.
(Govorim razočarano.)

Onda se pojavio Kameni. Niti od njega nismo puno otkrili. Prijetio mi je. Uplašila sam se, ali Martin ga nije shvaćao ozbiljno. Cijelo vrijeme me štitio.
(U početku sam preplašena, a na kraju imam osmijeh i vrtim pramen kose oko prsta.)

Martin je hrabro otišao u butik „Amalija“ gdje se pravio da je rođak Kamenog. Tamo je upoznao pravu balkansku mafiju – Kradovića, suca Smetijevića i direktora Vitaseka. Prava balkanska mafija!
(Naglašeno i ponosno, gledam u ruku s imenima.)

A onda je Martin otišao u hotel „Interkontinental“ gdje se sakrio u ormar. Zamislite – u ormar! Tamo su mafijaši potpisivali papire i dogovarali „posao“, a Martin je sve snimio.
(Zadivljeno i živahno.)

Kada su ga otkrili, pokušali su ga ubiti, ali Martin je uspio pobjeći. Skočio je kroz prozor – zamislite koliko je hrabar!
(Spojim dlanove s radosnim tonom.)

Tada je ušao inspektor Mirko. Uhapsio je balkansku mafiju. Sve se otkrilo. Baš sve!
(Radosno i ponosno.)

Tata je pušten iz zatvora. Dokazano je da je nevin, a mama je opet postala ona stara mama koja me voljela.
(Podižem pogled sa smiješkom i uzdišem olakšano.)

A ja? Ja ponovno sviram i vraćam se u školu. A Martin i ja – mi smo ostali zajedno.
(Govorim s ponosom i nadom.)

Zovem se Veronika i opet vjerujem u istinu i ljubav.
(Govorim s velikim smiješkom.)

Karla Pavlin

OŠ Šijana Pula

Mentor: Vladimir Papić