Mauro Mlinarić: Ništa bez njih
Ja sam Mauro Mlinarić i danas ću vam reći nešto o osobama na koje nitko dovoljno ne misli. Valjda se već osjećaju kao da su nevidljivi, ali ja ne mogu zamisliti život bez njih.
Prvo imamo moju mamu. Ona svaki dan kada je kod kuće, kuha ručak za mene i moju obitelj. Ručak je tako fin da bih ga mogao jesti svaki dan, cijeli dan. Ona je dugo na poslu, ali ipak ima vremena za igru s mojim bratom, s tatom i sa mnom. Volimo igrati Vješala, a kada je lijepo vrijeme, čak igra nogomet s nama. Nekad je ona i dvanaest sati na poslu pa joj biciklom vozim hranu, a ljeti kad idem s tatom i s bratom, čak ostanemo dulje i kupimo sladoled. Ona je najbolja mama na svijetu.
Nakon nje imamo mojeg tatu. On mojeg brata i mene trenira nogomet kad nemamo trening. S njim gledamo nogometne utakmice i također igramo Vješala. Zimi nas vozi na treninge u dvorani jer su daleko od naše kuće. Da nema njega, ja bih samo bi kod kuće i ležao u krevetu.
Šećer na kraju je moj brat. S njim igram igrice na mobitelu, idemo skupa na treninge, vozimo se biciklima…
Da nema svih njih, ja ne bih bio ja. Oni su najbolji na svijetu. Ima i drugih, ali nitko ne može pobijediti njih. Svi smo posebni. Nitko nije neposeban.
Mauro Mlinarić, 4.a
OŠ Strahoninec
Mentorica: Ana Horvat, mag.prim.educ.
