Top generacija

Andrej Gržinić: Uspomenski put

Cijeli dan je padala kiša, po cijelom Uspomenskom putu. On zapravo nije htio ići Uspomenskim putom, jer je njegov život

I opet se vraćam nostalgijom nošena, i prepuštam joj se, dopuštam joj da me zagrli i da mi suze slane

Prašina je neumorno letjela na kasno poslijepodnevnim zrakama Sunca u toj staroj sobi. U sobi u kojoj su drveća ponekad

Zmislim se kostajof divjih de su polek naše škole rosli i zmislim se zelenih pikačof jivih i vetra kak ti

O, Mjeseče dragi znaš da si mi od sunca draži Kad sunce zađe svijet bešuman izađe Uščuvati moja sjećanja lako

Bio je Badnjak. Sličan svim prethodnim, a tako upečatljiv i drugačiji. Dan kada su svi posebno veseli, užurbani, velika većina

Pogledah prema gore. Ne, ne gore. Dolje. Ili možda ipak gore? Ne znam. Zar da znam kud da idem izgubljen

Na ognju tvog počinka demoni moji snivaju, I u uzburkanim valovima tvojih smjerova, Moje daljine počivaju. Ipak, ugrijala me tvoja

Bilo je to u drugom polugodištu osnovne škole kad smo preselili iz seoskog predgrađa u gradsko predgrađe, kako ja to