POSJET PREPELICE LI JE PE IZ JAPANA

Svi su već znali da prepelici Mirki dolazi u posjetu njezina rođakinja iz Japana prepelica Li Je Pa. Dolazi ona svake godine u posjetu Mirki, dok se vraća sa zimovanja u Kini, pa samo malo skrene s puta da vidi svoju omiljenu rođakinju.

A kad se nađu zajedno, gosti su dobro došli, no od njih dviju nitko ne može doći do riječi. Mnogo toga se i jednoj i drugoj dogodilo od prošle godine i puno toga se ima za ispričati.

No svi redom su obožavali kad je Li Je Pa, u zalazak sunca recitirala poeziju. I to ne bilo koju, već japansku. Naučila ih je da se te pjesmice od samo tri reda zovu haiku poezija, i u ta tri reda ponekad je opisano više nego u pjesmama od nekoliko kitica.

Picek se zapitao koliko bi tih haiku pjesma trebalo da stanu u jednu pjesmu Klinaca s Ribnjaka i izazvao opći smijeh kod sviju.

Budući da su stanovnici Proljetne livade toliko voljeli slušati haiku poeziju, prepelica Li Je Pa ih je pozvala da sami pokušaju napisati barem jednu haiku pjesmicu, što su svi s oduševljenjem prihvatili. Neki su se odmah busali u prsa da neće napisati jednu, nego deset tih haiku pjesmica, no uskoro su uvidjeli da to i nije baš tako lako.

Voljeli su slušati haiku poeziju jer najviše pjeva o prirodi i godišnjima dobima, no teško je u tri reda opisati svoj doživljaj.

Mučili su se stanovnici Proljetne livade, bilo je pokušaja i smiješnih i još smješnijih. Osvanuo je i zadnji dan boravka Li Je Pe u gostima pa je trebalo odabrati najbolji, najljepši pokušaj haiku poezije. Li Je Pa je brzo odabrala haiku pčele Rose. Nije ni čudo. Rosa je svoj haiku posvetila onome tko joj svake godine daje fini med:

 

Sladak zvuk svuda,

Žuta pjesma i žubor.

Maslačak pjeva.

Donirajte udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: