Djed

Ujutro bih se digla, umila, doručkovala i išla s djedom baciti smeće i prošetati se. Živio je na selu. Njemu nikada nije bilo hladno.

Zajedno smo brali smokve, zalijevali vrt i rješavali križaljke. Pokazivao bi mi sela i gdje je on živio. Govorio mi je o svom djetinjstvu i kakva je škola bila tada. Voljela sam se s njim družiti jer je bio smiješan i znao me nasmijati. Njegov auto je bio malen i star, ali vozio je kao BMW. Bio je sivi i sladak. Djed je izgledao jako mlado jer je bio odmoran i snažan. Bio je visok 185 cm. Visok kao žirafa. Imala sam osjećaj da je auto znalo kakav je bio. Djed me zezao da auto govori da sam lijepa i pametna.

Žao mi  je što više nije s nama. Uvijek ću ga pamtiti po dobrim riječima i njegovom osmijehu koji je bio predivan. Volim ga jako.

Gabrijela Soldo, 4.b

OŠ Monte Zaro, Pula

Mentorica Svjetlana Vulin

*Rad nagrađen na školskom i županijskom LiDraNU

%d blogeri kao ovaj: