Igrokazi iz OŠ Šijana: Kutija sreće

Narator: Dobar dan, poštovana publiko. Vrijeme praznika je. Svi ljudi se vesele. Zapravo ne svi. Jednom dječaku Luki događaju se neprestano nezgode. Njegov prijatelj Marko smislio je kako će mu darovati savršeni poklon koji će prekinuti njegovu nesreću.

Marko: Hej Luka! (drži kutiju)
Luka: Što hoćeš Marko? (upita mrzovoljno)
Marko: Nemoj biti mrzovoljan. Zadnji dan škole je. Uskoro će Božić. Vrijeme darivanja. Odlučio sam ti nešto pokloniti malo ranije. (pokazuje kutiju)
Luka: Baš me briga!
Marko ga uštine.
Luka:Hej! To boli!
Obojica se nasmiju.
Luka: Što je u kutiji?
Marko: Sreća! (osmjehne se)
Luka: Sreća? O čemu ti to? S mojom srećom iz te kutije će iskočiti krokodil. Idem do škole prije nego me zatrpa snježna lavina ili nešto slično.
Luka:(spotaknuo se na kamen) Ahhh
Marko: Jesi dobro?
Luka: Ne nisam.. ( glavu je spustio dolje). Vidiš. Jesam li ti rekao. Nesreća me prati.
Marko: hoćeš li sad uzeti kutiju?
Luka: Ne! Nema šanse! (Povisio je glas)
Marko: U redu. Hajde da krenemo! (Počeli su hodati prema školi)

Narator: Dječaci su tako krenuli u školu, gdje su se Lukine nezgode nastavile. (Luka se vraća na scenu. Marko stoji malo iza njega) Pisali su ispit i netko je šalabahterom pogodio Luku. (Narator pogodi Luku zgužvanim papirom), a učiteljica je to naravno primijetila. (Učiteljica ulazi na scenu)

Učiteljica: Luka? Što je to?
Luka: I ja se to pitam.
Učiteljica: Ja jedina pitam pitanja u ovom razredu.
Luka šuti.
Učiteljica: I? Što je to?
Luka: Papirnati avion?
Učiteljica: Na kojem pišu odgovori za ispit… Sad ćeš lijepo dobiti jedan.
Luka se okrenu prema Marku, a ovaj visoko diže kutiju. Luka se nervozno okreće.

Narator: Nakon nezgode s učiteljicom Luka i Marko izašli su izašli u školski hodnik. Luka je sve nervozniji, a Marko se jedva suzdržava da ne pukne od smijeha.

Luka: Eto, sad ću još biti u kazni zbog jedinice. –( ljutito, živčano)
Marko krene opet predložiti kutiju, ali Luka ga prekida.
Luka: Da mi nisi mahao opet tom kutijom ispred nosa. (ljutito)
Marko: Dobro, nastava je gotova. Što se još može dogoditi?
Luka: Da, vjerojatno si u pravu. Zvat ću mamu da me pokupi. Bolje da ne hodam doma. To je najsigurnije.
Marko: Kako se foliraš s tim novim mobitelom. Svake tri sekunde ga vadiš.
Luka: Pa to je poklon, a ne ta tvoja kutija.
Marko: Moj poklon je sto puta bolji.
Luka: Čekaj ti želiš reći, da je ta kutija bolja od (kreće vaditi mobitel iz džepa na brzinu i on mu poleti iz ruke, padne na tlo i razbije se)
Luka i Marko šute zgroženo. Luka sjedne na pod u šoku, vuče Marka za rukav te govori:
Daj mi tu kutiju!
Luka otvara kutiju i gleda začuđeno njen sadržaj.
Luka: Ma što je ovo?
Marko: Golubova kakica. Kažu da nosi sreću.
Oboje se smiju.

Narator: Eto draga publiko, ponekad sreća dolazi iz neočekivanih izvora, ali većinom iz prijateljstva i dobrih namjera.

Katarina Škalec, 6. r

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Donirajte udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: