Petar Grgurević: Brezina šuma

Jutro je u šumi. Vedro, toplo i sunčano jutro. Ljepota i bujnost života. Svakog takvog jutra budila se žuna. Gledala bi u nebo da nema jastreba. Svakog takvog jutra jastreb bi ulovio neku pticu, sebi za doručak. Svakog popodneva medvjed bi brundao nekoj bubamari.

Jednog dana kad je sunce nemilice pržilo, neki je čovjek stao iza vrbe, u hlad. Ekipa izletnika je navečer išla u šumu. Među brezama su vidjeli svakojakih sjena. U mraku se isticala glatka i bijela brezina kora.

Za izlaska sunca, zrake svjetlosti bi bljesnule o nježno lišće mladih breza ili o zelene krošnje stasitih jablana koji su gordo i ponosno rasli u vis kao da žele dotaknut oblake, kao da žele prkositi oluji i time pokazati svoju snagu i moć. Lijepe breze koje nisu bile tako visoke, bi za puhanja najmanjeg vjetrića titrale i njihale nježnim granama stvarajući tako ugodnu i smirujuću pjesmu brezine šume.

Petar Grgurević, Pula

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: