Ivona Grginčić: Gdje snovi nestaju

Ja lebdim.

Lebdim pustom prazninom svemira.

Pogled moj,

u daljinu prošlosti seže.

 

Pitam se pitam.

Je li sve ovo,

vrijedno,

gdje zapravo,

svi moji snovi nestaju.

 

I nastavljam tako,

lutati beskrajem.

 

Pa što ako,

kraja im nema?

 

Što ako,

sam djevojka, sačinjena od zvijezda,

beskrajnih snova

i čarobnih šapata.

 

Što ako,

živim za izlaske sunca

i maleni tračak ljubavi.

 

Ali ne.

Ja više se ne bojim.

Ne bojim se ljudi

i ne bojim se svijeta.

 

Samo zaklopim oči

i sanjam.

Baš kao nekada,

kad sve je imalo,

svoj smisao.

Ivona Grginčić, Barilović

 

 

 

 

 

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: