Anamarija Červar: Maraton

Djevojčica Sara odlučila je da će dogodine trčati na državnom maratonu. Nikad nije naučila kako se pravilno trči, uvijek je nepravilno trčala. Ona zna jako divno plivati, ali ne baš divno trčati. Ona želi nekako pobijediti na maratonu, ali sve dok ne nauči pravilno trčati, ništa od toga.

Morala je naučiti pravilnije hodati pa je stavila knjige na glavu i učila prvo pravilnije hodati, tako da je stavila knjigu na glavu te naučila održavati ravnotežu i bolje hodati. Nakon toga je naučila dobro i brzo trčati pa odmah htjela donijeti pehar kući. Zamislite samo kako je djevojčica Sara spretno i brzo trčala. Odmah je htjela svim svojim prijateljima ispričati o svom spektakularnom uspjehu, ali nije se odmah htjela hvaliti, znala je da će je prijatelji vidjeti kako brzo trči na maratonu.

Čekala je mjesecima i jako puno trčala pa je postajala sve brža. I napokon je došao i taj dan! Još samo dva sata do početka maratona. Sara se spremala. Bila je jako nestrpljiva! Kada se kamera upalila, svi ljudi su mogli pratiti maraton na televiziji. Bilo je jako uzbudljivo! Gledatelji su navijali kao pravi sportski navijači, čak su donijeli i transparente. Kada je sudac uzviknuo “Sad!”, svi natjecatelji na maratonu su izletjeli kao rakete. A djevojčica Sara, ona je bila najbrža, njezini prijatelji koji su preko televizije pratili maraton, divili su se svojoj prijateljici Sari! Svi navijači od uzbuđenja krenuli su skakati gore, dolje. Neki su skakali s naslonjača, a neki s navijačkih klupa. Nitko od natjecatelja nije bio usredotočen na pehar, svi su znali da je ovo samo zabava! Natjecatelji su se približavali cilju. Napokon,  pobjednica županijskog maratona bila je Sara!

Došlo je vrijeme za pehar, ali na kraju je došla jedna velika, lijepa, zlatna medalja! I znate li što se dogodilo nakon toga? Sarin mlađi brat uzeo je škare i izrezao zlatnu medalju! Samo se šalim, nije to napravio! I vidite vi to, na kraju sav taj trud se isplatio!

Anamarija Červar, Pula

 

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: