Ivona Grginčić: Labirint
Zovu me borac,
i strahuju od mog pogleda.
Kažu da sam jaka
i da štošta mogu podnijeti.
Moj mjesec,
ne brani se ničime važnim,
on je sam po sebi svetinja.
Moje riječi dolaze iz snova,
ali ne i previše razmišljanja,
jer tada postaje strašno hladno
i ništa ne razumijem.
U labirintu sam,
gdje su i najmanje prepreke ulaz u nove slijepe ulice.
Neustrašivo ih prelazim,
ne bi li jednom
izašla iz tih zidina.
U odrazu ogledala
promatra me malena ja,
držeći u rukama svoju najdražu igračkicu.
Misleći,
kako je sve samo tako jednostavno.
Ivona Grginčić, Barilović
