Ivona Grginčić: Nestvarno čitanje

Pitam se,

Kako ljudi mogu biti toliko prazni i bezdušni.

Kako mogu pročitati knjigu,

A ne razumjeti ništa.

Pročitati je,

I ne osjetiti ništa…

Jesu li oni uopće,

Pročitali tu knjigu,

Ili su samo očima,

Prelazili praznim redovima ništavila,

Ne trudeći se shvatiti ništa…

Ne trudeći se

Doživjeti tu čaroliju riječi

Sto poput mozaika salivena,

Stoji ispred njih

Dok oni,

Bezdušno ne čine ništa.

Ivona Grginčić, Barilović