Moris Kladnik: Da imam supermoć ova bi promjena morala doć’

Oduvijek sam htio imati neku supermoć. Dugo sam razmišljao o tome. Nakon nekog vremena, palo mi je na pamet da budem nevidljiv i da jurim brzinom od milijardu na sat. U tom trenu, čuo sam zvuk iz kuhinje: „Moris, hajde čitaj lektiru!“ Namrgođen sam se trgnuo i uzeo lektiru u ruke. Dok sam čitao, začuo sam glas kako viče: „Brzo! Na Medvednici je požar!“ Samo sam nastavio čitati. Najednom, lektira me uvukla u svoju priču! Dala mi je supermoć nevidljivosti i brzine, a onda mi je rekla da ugasim požar i spasim grad i prirodu na Medvednici. Pojurio sam, ali trebao sam pomoć i druge djece. Zajedno smo gasili požar, jurio sam brzo raznoseći vodu. Kad smo sve napokon ugasili, morali smo očistiti grad. Stavili smo znakove odraslima da ne bacaju smeće i opuške, jer oni to često zaborave. Jureći brzinom svjetlosti, vratio sam se kući. Mama i tata su me pitali gdje sam bio. Samo sam se nasmiješio i rekao: „Bio sam vani s prijateljima, nismo radili ništa posebno.“

                                   Moris Kladnik, 3.b razred

                    OŠ Cvjetno, Zagreb

 

Svaka kuna je itekako značajna!
%d blogeri kao ovaj: